Broj klase:121-05/25-01/7
Urudžbeni broj:513-07-21-01-25-2
Zagreb, 24.02.2025

Temeljem postavljenog upita o poreznom tretmanu naknade troškova prijevoza, obzirom na situaciju gdje sve više lokalnih jedinica uvodi neku vrstu subvencioniranog prijevoza (primjer „besplatni“ prijevoz na području grada Velike Gorice, ili primjer Zagreb za starije od 65. godina života), u nastavku odgovaramo:

Odredbama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22 i 152/24; dalje u tekstu: Zakon) i Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/2017, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23 I 16/25; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je koji se sve primci što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima ne smatraju oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada.

Člankom 9. stavkom 1. točkom 9. Zakona propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 21. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primitke bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.

U skladu s člankom 7. stavkom 2. r.br. 29. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/2017, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23 i 56/23; dalje u tekstu: Pravilnik) oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se primici što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima i to između ostalih:

- naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom - u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz odnosno do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz

- naknade troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom - u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza odnosno do visine stvarnih izdataka utvrđenih u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.

Iz navedenog proizlazi da poslodavac koji isplaćuje naknadu troška prijevoza koja se odnosi na prijevoz koji je subvencioniran od strane lokalnih jedinica točnije koji je za radnika besplatan nije moguće isplatiti bez oporezivanja budući da stvarnog troška radnika nema. Na tako isplaćene naknade poslodavac je dužan pri isplati obračunati sva javna davanja budući da se ista smatra primitkom od nesamostalnog rada odnosno plaćom koje je oporeziva.