Općenito o nekretninama 

Nekretnina, u pravnome smislu, stvar je koja se ne može premještati, a da joj se ne uništi bit.

Nekretnina je zemljišna čestica sa svime što je s njom razmjerno trajno povezano, na njezinoj površini ili ispod nje, organski ili građenjem (raslinje, zgrade). Takvo shvaćanje potječe još iz rimskoga prava po načelu da ono što je podignuto kao trajan objekt na zemljištu dijeli sudbinu zemljišta (superficies cedit solo).

To načelo nije vrijedilo u svim pravnim poredcima (srednjovjekovnima, socijalističkima), pa je tada zgrada mogla biti posebna nekretnina, bez zemljišta na kojem stoji, a i pojedini dijelovi zgrade (stanovi, poslovne prostorije) mogli su biti posebne nekretnine, bez zemljišta i bez zgrade.

U suvremenom je pravu, pa tako i hrvatskome, prihvaćeno načelo jedinstva opće nekretnine, tako da vlasništvo zemljišta obuhvaća i zgradu i njezine dijelove, a pojedini dio zgrade može u vlasništvu imati samo suvlasnik cijele nekretnine (etažno vlasništvo).

Da bi se isključilo djelovanje načela jedinstva nekretnine, treba osnovati posebno pravo (pravo građenja, koncesiju), a kad ono prestane, opet se uspostavlja jedinstvo.

Dakle, pojam nekretnine obuhvaća zemlju, kuće i zgrade. Alternativni je engleski pojam real estate.

“Seoska imovina” obuhvaća nekretnine koje su pogodne za poljoprivrednu ili šumarsku djelatnost, kao i neizgrađena zemljišta (tj. seosku zemlju koja nije uključena u područja urbanog širenja te stoga nije pripremljena ili nije u postupku pripreme, za građenje na njoj). “Gradska imovina” općenito obuhvaća sve ostale nekretnine.

Nekretnine kao objekti stvarnih prava su određene zemljišne površine međusobno razgraničene geometrijskim linijama (katastarske i građevinske čestice) i sve što je s njima ljudskim radom trajno spojeno na površini ili ispod nje.

Nekretnine kao objekti prava (privatnog i javnog) su pravno individualizirane nepokretne stvari. Budući da na istom mjestu po zakonu fizike ne mogu istovremeno biti dvije stvari, nekretninu individualizira prostor. Prostorom je određen položaj i identitet nekretnine. Zato ne postoje dvije pravno identične nekretnine.

Dvije susjedne katastarske čestice jednake površine i oblika na zemljištu jednakog boniteta, kulture i položaja nisu isto. U tom smislu nekretnina je neponovljivo dobro: uvijek određena, nikada generička stvar.

Nekretnine kao objekti stvarnih prava su prostorno ograničeni dijelovi zemljišne površine i sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, dokle dopire pravo vlasništva određene fizičke ili pravne osobe, ako zakonom nije drukčije određeno.

Na površini zemljišta, ispod i iznad njegove površine grade se različite zgrade, građevine i druge naprave, postrojenja, dalekovodi, naftovodi, vodovod, kanalizacija, sustavi za odvodnju ili navodnjavanje itd.

Općenito se smatra da su nekretnine, kao objekti prava, dijelovi zemljišta horizontalno i vertikalno omeđenih i sve ono što je sa zemljištem trajno spojeno – prirodno ili umjetno, na površini ili ispod nje.

Prirodno spajanje sa zemljištem posljedica je uzročnosti; umjetno spajanje posljedica je (po pravilu) svrhovite ljudske djelatnosti (sijanje, sađenje, građenje i ugrađivanje).

Na zemljištu ili ispod njegove površine je sve što je čovjek stvorio, izgradio, a nije razoreno ljudskim radnjama, ili djelovanjem prirodnih sila, ili uzajamnim djelovanjem čovjeka i prirode.

Nekretnine i vlasništvo

 Vlasnički list, poznat i kao zemljišnoknjižni izvadak, služi kao konkretan dokaz vlasništva nad nekretninom ili nekog drugog prava koje zahtijeva upis u zemljišne knjige. Sastoji se od tri različita odjeljka, od kojih svaki sadrži ključne pojedinosti o nekretnini, njezinom vlasniku i mogućim teretima.

Vlasnički list predstavlja ključni dokument koji potvrđuje pravni položaj nekretnine i njezinog pravog vlasnika. Djeluje kao vjerodostojna evidencija koja obuhvaća sve bitne pojedinosti koje se odnose na nekretnine i njihovo vlasništvo.

Vlasnički list služi kao službeni dokument kojim se dokazuje vlasništvo nad nekretninom. Ovu ispravu izdaje zemljišnoknjižni odjel nadležnog općinskog suda, a njome se nedvojbeno identificira vlasnik nekretnine. Ne samo da vlasnički list nudi pravnu sigurnost, već također štiti vlasnička prava sadašnjeg vlasnika i potencijalnih kupca.

Pravo vlasništva nekretnine ne stječe se automatski, nego upisom u zemljišne knjige.

Temelj za stjecanje prava na nekretnini može biti:

−       pravni posao (ugovor o kupoprodaji, ugovor o darovanju i sl.),

−       odluka suda, odnosno druge nadležne vlasti,

−       nasljeđivanje,

−       zakon.

Na primjer, sklapanjem pravnog posla, primjerice ugovora o kupoprodaji, ne znači da je netko postao vlasnikom nekretnine. Naime, pravo vlasništva nekretnine ne stječe se automatski, nego upisom u zemljišnu knjigu temeljem isprava koje ispunjavaju sve opće i posebne pretpostavke propisane zakonom.

Prijedlog za upis prava vlasništva podnosi se mjesno nadležnom općinskom sudu koji vodi zemljišnu knjigu (zemljišnoknjižnom sudu) u koju je upisana nekretnina koja je bila predmetom pravnog posla.

Prijedlog se sudu podnosi elektronički, putem javnog bilježnika ili odvjetnika, kao ovlaštenih korisnika informacijskog sustava koji je u primjeni u poslovanju suda, a može se podnijeti i neposredno sudu, kao i putem pošte.

Prijedlog treba sadržavati elemente propisane člankom 109. Zakona o zemljišnim knjigama, a oblik i sadržaj obrazaca prijedloga za upis propisan je Pravilnikom o obrascima u zemljišnoknjižnom postupku.

Prijedlog u pisanom obliku koji nije podnesen na propisanom obrascu neće se samo zbog toga odbaciti ako se po njemu inače može postupiti.

Vlasnički list sadrži posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu.

Posjedovnica: sadrži podatke o adresi nekretnine, površini zemljišta ili stambenog prostora i opis građevina koje su na tom zemljištu. Ovdje je naveden broj katastarske čestice kao i sve katastarske promjene.

Vlastovnica: ovdje su navedeni ime i prezime vlasnika, OIB te adresa prebivališta. Možete iščitati opis nekretnine odnosno saznati o kakvoj se nekretnini radi, od čega se sastoji, na kojem je katu i sl.

Teretovnica: vlasnički list sadrži informacije o stvarnim pravima kojima je ta nekretnina opterećena. Iščitavajući teretovnicu možete vidjeti postoje li hipoteke, založna prava, stambeni krediti ili nešto drugo.

Pored navedenih informacija, vlasnički list također sadrži podatke o prethodnim vlasnicima nekretnine i datume kada su eventualne promjene vlasništva zabilježene.

Vlasnički list predstavlja ključan dokument s iznimnom važnošću, koji služi kao neporeciv dokaz vlasništva nad nekretninom.

Porez kod stjecanja nekretnina - dosadašnji sustav

 Nekretnine se mogu stjecati kupoprodajom, zamjenom, nasljeđivanjem, darovanjem, unošenjem ili izuzimanjem iz trgovačkog društva, likvidacijskim ili stečajnim postupkom, na temelju sudskih odluka ili bilo kojim drugim prijenosom vlasništva nad nekretninom.

U nekretnine se ubrajaju zemljišta (poljoprivredna, građevinska, uređena, neuređena, izgrađena, neizgrađena) i građevine (cijele ili dijelovi stambene/poslovne zgrade, kuće za odmor, garaže, grobnice, ceste, mostovi i sl.).

Plaćanje poreza na promet nekretnina uređeno je Zakonom o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18; dalje u tekstu: ZPPN), prema kojem je predmet oporezivanja nekretnina (čl. 5. st. 1. ZPPN). Iznimno od toga, prometom nekretnina se ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost (čl. 5. st. 2. ZPPN-a). 

Na promet nekretnina u Republici Hrvatskoj plaća se porez na promet nekretnina (dalje u tekstu: PPN) po stopi 3% ili porez na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV) po stopi 25%. PPN se plaća na isprave o stjecanju nekretnina na koje se ne plaća PDV.

Stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje i darovanje nekretnine. Stjecanjem se također smatra unošenje nekretnine u trgovačko društvo kao i izuzimanje nekretnine iz društva, bilo da se radi o uobičajenoj kupoprodaji, postupku likvidacije ili stečaja, stjecanju na temelju sudske odluke ili odluke nekog drugog tijela.

Porez na promet nekretnina plaća stjecatelj nekretnine (kupac). Kod zamjene nekretnina, porez plaćaju svi sudionici zamjene, svaki za nekretninu koju pritom stječe.

Ako se nekretnina dijeli na više idealnih dijelova, svaki stjecatelj posebno plaća porez za svoj dio. Kod darovanja ili drugog stjecanja nekretnine bez naknade, daroprimatelj plaća porez na promet nekretnina, ukoliko nema pravo na oslobođenje sukladno posebnim pravilima.

Osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (čl. 9 st. 1. ZPPN). Ministarstvo financija, Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju (čl. 9. st. 2. ZPPN).

Vlasnik, odnosno posjednik nekretnine, obvezan je ovlaštenoj osobi dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine (čl. 10. st. 2. ZPPN). Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 3%  (čl. 12. ZPPN-a), osim ako je nekretnina u sustavu PDV-a.

Obveza plaćanja PPN-a:

−       porezni obveznik je stjecatelj nekretnine (kupac, daroprimatelj, svaki sudionik u zamjeni nekretnina…),

−       plaća se temeljem rješenja Porezne uprave (dalje u tekstu: PU) u roku 15 dana od dana osobne dostave istoga, a na osnovu isprave o stjecanju nekretnine koju je javni bilježnik, sud ili drugo javnopravno tijelo dostavilo PU,

−       ukoliko isprava o stjecanju nekretnine nije ovjerena od strane javnog bilježnika odnosno nije ju izdao sud ili drugo javnopravno tijelo tada je stjecatelj nekretnine obvezan osobno, u nadležnoj ispostavi PU prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, prijaviti promet nekretnine dostavom Prijave prometa nekretnina i isprave o stjecanju nekretnine u roku 30 dana od dana njezina nastanka.

Oslobođenja - PPN ne plaćaju:

−       pri darovanju, nasljeđivanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade, bračni drug, izvanbračni drug, formalni i neformalni životni partner, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s umrlim ili darovateljem,

−       bivši bračni drugovi, bivši izvanbračni drugovi te bivši formalni i neformalni životni partneri kada uređuju svoje imovinske odnose,

−       bračni drug, izvanbračni drug, formalni i neformalni životni partner, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

−       osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva,

−       osobe koje stječu nekretnine u postupku vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina,

−       prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu,

−       zaštićeni najmoprimci koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu,

−       građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište) na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se uređuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo, osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva.

Porezna uprava utvrđuje tržišnu vrijednost u pravilu iz kupoprodajne cijene navedene u ugovoru o kupoprodaji, ako iznos kupoprodajne cijene odgovara cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu, sukladno čl. 9. i 12. ZPPN. Nakon ovjere Ugovora o kupoprodaji nekretnine javni bilježnik automatski informaciju šalje u Poreznu upravu koja nakon toga obračunava iznos poreza i šalje Rješenje kupcima na adresu. Ako porezna uprava sumnja u navedeni iznos iz kupoprodajnog ugovora procijenit će predmetnu nekretninu prema svojim tablicama, odnosno vrijednostima nedavnih sličnih kupoprodaja u blizini gdje se predmetna nekretnina prodaje.

Osnovica za obračun poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja, a utvrđuje se na temelju dokumentacije o stjecanju (kupoprodajni ugovor i dr.). Ukoliko ugovorena cijena ne odgovara tržišnoj cijeni, porezna uprava je ovlaštena sama utvrditi cijenu i na nju obračunati porez kao što je ranije navedeno. Pritom treba znati da se takav postupak u pravilu koristi kada je ugovorena cijena niža od tržišne i u ovom trenutku autor nema saznanja da je porezna uprava obračunala porez na promet nekretnina na vrijednost nižu od ugovorene u npr. kupoprodajnom ugovoru.

Kad je ukupan iznos naknade iz isprave o stjecanju manji od cijene koja se može postići na tržištu Porezna uprava procjenom utvrđuje tržišnu vrijednost nekretnine. Procjenu obavlja službenik Porezne uprave na osnovi usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja i u približno isto vrijeme, a o utvrđenim činjenicama sastavlja se zapisnik. Ako za nekretninu nema usporednih podataka procjenu tržišne vrijednosti nekretnine provodi vještačenjem stručna osoba koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave.

Vlasnik, odnosno posjednik nekretnine, obvezan je ovlaštenoj osobi dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine. Porezni obveznik ima pravo prisustvovati postupku procjene, te na kraju, kao stranka, potpisati zapisnik. Na temelju u zapisniku utvrđenih činjenica Porezna uprava donosi rješenje o porezu na promet nekretnina.

Obveza plaćanja PDV-a:

−       PDV se plaća ukoliko građanin stječe nekretnine od poreznog obveznika koji je upisan u registar obveznika PDV-a, a isti obavlja isporuku: građevine ili njenog dijela koja nikada nije bila nastanjena odnosno korištena uključujući zemljište na kojem se nalazi, građevine ili njenog dijela uključujući zemljište na kojem se nalazi kod koje od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine, građevinskog zemljišta.

Porezna osnovica je naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca.

Trenutak stavljanja nekretnine u uporabu, o čemu porezni obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaciju, kao što su: dokument nadležnog tijela o prebivalištu ili uobičajenom boravištu, knjigovodstvena evidencija kojom se građevina ili njezini dijelovi stavljaju u uporabu, ugovor o najmu, ugovor o isporuci električne energije, vode, i slično.

Ako se prvo nastanjenje ili korištenje nekretnine ne može dokazati jednim od nabrojanih dokumenata datumom prvog nastanjenja ili korištenja smatra se datum prve isporuke nekretnine.

Porez na kuće za odmor - dosadašnji sustav

Ukoliko je porezni obveznik vlasnik kuće za odmor (zgrade, dijela zgrade ili stana koji koristi povremeno ili sezonski), godišnje plaća porez na kuće za odmor.

Porez iznosi od 0,60 do 5,00 eura po četvornom metru korisne površine, ovisno o odluci općine ili grada u kojem se kuća nalazi.

U 62 općine i grada porez na kuće za odmor je maksimalnih 5 eura po kvadratu.

Porez na kuće za odmor utvrđuje se sukladno Zakonu o lokalnim porezima (NN 115/16, 101/17, 114/22, 114/23) te odlukama o gradskim i općinskim porezima.

Što se smatra kućom za odmor? Kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

Što se ne smatra kućom za odmor? Gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

Porezni obveznik je pravna i fizička osoba koja je vlasnik kuće za odmor (ako je grad odnosno općina na čijem području se nalazi kuća za odmor propisala plaćanje toga poreza). Podatke bitne za oporezivanje (mjesto gdje se nalazi kuća za odmor, korisnu površinu kuće za odmor te podatke o poreznom obvezniku) obveznik treba dostaviti nadležnom poreznom tijelu do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor.

Za obveznike koji ne dostave podatke za utvrđivanje poreza na kuće za odmor predviđene su novčane kazne.

Porez na kuće za odmor se ne plaća:

−       kada se kuća ne može koristiti zbog prirodnih nepogoda (potres, poplava, požar),

−       uslijed ratnih razaranja,

−       uslijed starosti i trošnosti objekta,

−       za vrijeme smještaja izbjeglica ili prognanika i

−       na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina.

Za utvrđivanje i naplatu poreza na kuće za odmor (propisano odlukama grada odnosno općine) nadležno porezno tijelo može biti:

−       grad odnosno općina na čijem području se nalazi kuća za odmor ili

−       drugi grad odnosno općina ili županija ili

−       ispostava Porezne uprave.

Zakon o lokalnim porezima daje mogućnost jedinicama lokalne samouprave da pravnim i fizičkim osobama - vlasnicima kuća za odmor, koje se nalaze na njihovom području, propišu obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor.

Dakle, radi se o vrsti imovinskog poreza. Kućom za odmor se, u smislu Zakona o lokalnim porezima, smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski (izuzev gospodarstvenih zgrada koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora).

Ako jedinica lokalne samouprave odluči uvesti porez na kuće za odmor, tada odlukom svog predstavničkog tijela propisuje iznos poreza po četvornom metru korisne površine kuće za odmor, u granicama propisanima Zakonom o lokalnim porezima - ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor.

Odlukom se utvrđuje i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza (tijelo jedinice lokalne uprave ili Porezna uprava).

Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno je svojom odlukom propisati iznos poreza na kuće za odmor u rasponu od 0,60 do 5,00 eura po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.

Navedeni iznosi propisani su posljednjim izmjenama Zakona o lokalnim porezima, sa stupanjem na snagu 5. listopada 2023., s time da su ranije donesene odluke jedinica lokalne samouprave bile u primjeni do kraja 2023. godine. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima (Nar. nov., br. 114/23) nije donio druge izmjene u oporezivanju porezom na kuće za odmor, pa su tako porezni obveznik, predmet oporezivanja i izuzeća od plaćanja toga poreza ostala nepromijenjena.

Na primjer, za 2023. godinu porez na kuće za odmor plaćao se od 0,66 € do 1,99 € /m2 korisne površine, a porezno rješenje o obvezi plaćanja poreza može donijeti upravno tijelo jedinica lokalne samouprave ili nadležna ispostava PU, ako je općina ili grad, svojom odlukom, prenijela na PU poslove utvrđivanja te naplatu poreza na kuće za odmor.

Novo u Zakonu o lokalnim porezima (ZLP), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024., osim višeg iznosa po m2, je stavkom 2. članka 25. jasno odredio da “obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor”.

Jedinice lokalne samouprave (JLS) nisu obvezne propisati porez na kuće za odmor. Prema aktualnim propisima, one koje naplaćuju ovaj porez, mogu odrediti godišnji iznos poreza u rasponu od 0,60 do 5,00 eura po metru četvornom korisne površine. Do ove godine ti iznosi su bili od 0,60 do 1,99 eura.

Značajno povećanje maksimalne visine ovog poreza od ove godine propisano je kao kompenzacija onim općinama i gradovima koji su se odrekli svojih prireza.

Zakonom je definirano da kuća za odmor može biti “dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski”.

Koristi li se neka nekretnina stalno, povremeno ili sezonski, utvrđuje porezno tijelo na temelju podnesenih dokaza i činjenica. Koje su to činjenice i dokazi, nigdje nije propisano. Prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine, mišljenje je Porezne uprave, nije dovoljan dokaz o korištenju tijekom čitave godine.

Dokaže li netko da koristi nekretninu za stanovanje, što uključuje i dugotrajni najam, može biti oslobođeni ove porezne obveze.

U skladu s navedenim, dokaz o korištenju tijekom čitave godine bi mogao biti i kratkoročni najam, ali onakvo poslovanje pružanja usluge smještaja u domaćinstvu, koje nije samo sezonsko, već se proteže kroz mjesece izvan sezone.

U skladu s Općim poreznim zakonom (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22), članak 3. za utvrđivanje obveze plaćanja poreza je nadležno porezno tijelo. U slučaju poreza na kuće za odmor, porezna tijela su financijski odjeli gradova i općina.

Sve fizičke osobe imaju obvezu podnošenja porezne prijave pa bi trebale prijaviti porez na kuću za odmor gradskom/općinskom financijskom odjelu u svrhu utvrđivanja porezne obveze ako posjedujemo nekretninu koju koristimo povremeno, makar to bilo i za iznajmljivanje turistima.

Rokovi za prijavu poreza na kuću za odmor su do kraja ožujka za tekuću godinu.

Kazne za neprijavljivanje poreza su propisane člankom 56. Zakona o lokalnim porezima. Za fizičke osobe one se kreću između 10,00 i 660,00 eura. Za obrtnike, fizičke osobe koje obavljaju drugu samostalnu djelatnost i pravne osobe te kazne su značajno veće i iznose od 130,00 do 1.990,00 eura.

Sumarno:

−       porezni obveznik - pravne i fizičke osobe vlasnici kuća za odmor,

−       porezna osnovica - četvorni metar korisne površine,

−       iznos poreza - od 0,60 do 5,00 eura/ m2 - visinu poreza kuće za odmor propisuje jedinica lokalne samouprave.

Privatni iznajmljivači

 

Iznajmljivač privatnog smještaja je fizička osoba koja pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu: usluga smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, kojih je iznajmljivač vlasnik, do najviše 10 soba, odnosno 20 kreveta, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti; usluga smještaja u kampu, organiziranom na zemljištu kojeg je iznajmljivač vlasnik, s najviše 10 smještajnih jedinica, odnosno za 30 gostiju istodobno, u koje se ne ubrajaju djeca u dobi do 12 godina; usluge doručka, polupansiona ili pansiona gostima kojima iznajmljivač pruža usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor.

Kao i sve obveze i propisi koji potiču decentralizaciju pa odluke spuštaju na lokalnu razinu, i aktualni Zakon o lokalnim porezima čije izmjene su na snazi od 1. siječnja 2024. ne daje jedan jednostavan i konkretan odgovor na obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor za iznajmljivače smještaja u domaćinstvu.

Osnovni kriterij za utvrđivanje statusa kuće za odmor predstavlja njeno povremeno ili sezonsko korištenje. Porezna uprava je u svom priopćenju (od 12. rujna 2023.) navela kako je u svrhu utvrđivanje obveze poreza na kuće za odmor bitno utvrditi radi li se o zgradi ili dijelu zgrade ili stanu koji se koristi povremeno ili sezonski, odnosno bitno je utvrditi da predmetna nekretnina nema namjenu trajnog korištenja (za stanovanje vlasnika ili druge osobe ili u drugu trajnu svrhu korištenja).

Treba napomenuti kako je u čl. 25. Zakona o lokalnim porezima dodana odredba kojom se propisuje da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

Iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima, koje se pruža prema posebnom propisu, je djelatnost koju obavlja fizička osoba te po osnovi djelatnosti za ostvarene prihode od djelatnosti propisana je obveza plaćanja poreza na dohodak prema odredbama Zakona o porezu na dohodak. Ako se djelatnost iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima pruža samo u dijelu kalendarske godine, razvidno je da se takva nekretnina koristi povremeno ili sezonski te bez obzira na obavljanje djelatnosti u predmetnoj nekretnina ista podliježe obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor.

Činjenica da se kuća za odmor koristi za iznajmljivanje nema utjecaja na utvrđivanje poreza na kuće za odmor. Porez na kuće za odmor i porez na dohodak u paušalnom iznosu po osnovi djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova su dva različita poreza, koji se utvrđuju s dvije različite osnove, odnosno na temelju dva različita zakona. Porez na kuće za odmor utvrđuje se s osnove vlasništva kuće za odmor, a porez na dohodak u paušalnom iznosu s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja.

Dakle, vlasnik kuće za odmor je obvezan platiti porez na tu kuću za odmor i u slučaju kada se predmetna nekretnina koristi za iznajmljivanje u turizmu.

Obzirom da se porez na kuće na odmor ne plaća u slučaju kada nekretnina služi za potrebe stanovanja, u mišljenju Porezne uprave (Kl.: 410-15/24-01/1 od 13.3.2024.) je izričito navedeno kako prijava prebivališta na nekretnini nije odlučan dokaz da se ista koristi za stanovanje.

U slučaju kada porezni obveznik na nekretnini ima formalno prijavljeno prebivalište, a trajno ne boravi u istoj, sama prijava prebivališta ne oduzima kući status kuće za odmor te ista podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor.

Porezna reforma

Ministar financija predstavio je u ponedjeljak, 23. rujna 2024. godine, novi krug porezne reforme na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Prijedlog novog kruga porezne reforme, između ostalog, uključuje veće oporezivanje nekretnina koje ne služe za stalno stanovanje ili dugotrajan najam, nastavak poreznog rasterećenja dohodaka, kao i porezne stimulanse za povratak iseljenika.

Izmjene bi na snagu trebale stupiti 1. siječnja 2025. godine, pri čemu se u javno savjetovanje upućuju izmjene i dopune šest zakona - o lokalnim porezima, o porezu na dohodak, o doprinosima, Opći porezni zakon, Zakon o Poreznoj upravi te onaj o porezu na dodanu vrijednost.

Najavljeno je da će općine ubuduće moći odrediti najniže stope poreza na dohodak do 20 posto, manji gradovi do 21 posto, veći gradovi i županijska središta do 22 posto, dok će Grad Zagreb moći primijeniti stopu do 23 posto.

Gornje stope bit će ograničene na 30 posto za općine, 31 posto za gradove, 32 posto za veće gradove i županijska središta te 33 posto za Zagreb. Donji limiti ostaju na 15 posto za niže i 25 posto za više stope.

Naime, Grad Zagreb trenutno nižu stopu poreza na dohodak može utvrđivati u rasponu od 15 do 23,6 posto, a višu od 25 do 35,4 posto. Općine, pak, nižu stopu mogu odrediti u rasponu od 15 do 22 posto, a višu od 25 do 33 posto. Za gradove do 30 tisuća stanovnika, raspon određivanja poreza na dohodak je između 15 i 22,4 posto za nižu stopu te 25 i 33,6 posto za višu, a za gradove s više od 30 tisuća stanovnika raspon je od 15 do 23 odnosno od 25 do 34,5 posto.

Lanjskom je poreznom reformom, podsjetio je, ukinut prirez, a jedinice lokalne i područne samouprave, u okviru određenih raspona, mogle su same određivati koliko će iznositi niža i viša stopa poreza na dohodak.

Mnogi su gradovi donijeli odluke da, u okviru raspona, spuste stope poreza na dohodak, no mnogi i nisu.

Na sjednici je naglašeno kako se rasteretilo i građane koji nisu plaćali porez na dohodak i koji ne bi imali koristi od povećanja osobnog odbitka. Porezno opterećenje rada prebacuje na opterećenje imovine, odnosno nekretnina. “Ove izmjene idu u smjeru povećanja pravednosti poreznog sustava“, prema riječima ministra financija.

Govorilo se i o tome da su problemi snažan rast cijena nekretnina i najma zbog niskog oporezivanja, pojasnio je i da ne govori samo o oporezivanju nekretnina, nego i o oporezivanju dohotka od najma, osobito kratkoročnog.

Ciljevi koji se nastoje ostvariti jesu:

−       unaprijediti sustav oporezivanja nekretnina,

−       promijeniti visinu dohotka od kratkoročnog najma,

−       provoditi rasterećenje rada,

−       poticati povratak hrvatskih građana, ujednačiti visinu doprinosa za zdravstveno osiguranje za sve dionike na tržištu rada,

−       digitalizirati i rasteretiti porezni sustav i jačati poreznu disciplinu.

Unaprjeđenje sustava oporezivanja nekretnina najvažniji je dio ove porezne reforme. Kao jedan od mnogobrojnih razloga za pokretanje ove reforme naglašeno je kako umjesto novih ulaganja i modernizacije i poduzetnici i građani pribjegavaju sredstva koja imaju investirati u izgradnju i kupnju nekretnina. Ulagati u nekretnine se isplatilo u tolikoj mjeri da se tržište počelo kretati u nepoželjnom smjeru. Nekretnine se počelo kupovati s ciljem ulaganja, i iz spekulativnih razloga, umjesto da se dominantno ulagalo s ciljem rješavanja stambenog pitanja. 

Izdvojeno iz Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima 

Zakon o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23; u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje sustav lokalnih poreza, kao jedan od izvora financiranja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zakon je donesen u sklopu porezne reforme krajem 2016. godine, na način da je većina odredbi o lokalnim porezima preuzeta iz Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, br. 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14 i 100/15), dok je novinu predstavljalo uvođenje poreza na nekretnine, a koje odredbe su trebale stupiti na snagu 1. siječnja 2018. godine.

Izmjenama Zakona krajem 2017. godine brisane su odredbe o porezu na nekretnine, kao obveznom porezu jedinica lokalne samouprave.

Zakonom su propisani porezi jedinica područne (regionalne) samouprave: porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila i porez na automate za zabavne igre. Također, Zakonom su propisani i porezi jedinica lokalne samouprave: porez na potrošnju, porez na kuće za odmor i porez na korištenje javnih površina.

Porezi jedinica lokalne samouprave su opcijski porezi što znači da jedinice lokalne samouprave samostalno odlučuju hoće li svojim odlukama uvesti ove poreze u granicama koje određuje Zakon.

Izmjenama propisa u 2022. godini zakonske odredbe  prilagođavaju se uvođenju eura. Zadnjim krugom poreznih izmjena donesenih krajem 2023. godine napravljen je iskorak glede prebacivanja težišta oporezivanja s rada na oporezivanje imovine.

Navedeni cilj ostvario se između ostalog promjenama kroz odredbe ovoga Zakona. U tom dijelu ukinut je prirez porezu na dohodak i povećan je raspon u kojem jedinice lokalne samouprave mogu svojim odlukama propisivati visinu poreza na kuće za odmor sa raspona od 0,66 do 1,99 eura/m2 na raspon od 0,60 do 5,00 eura/m2.

Sagledavajući tržište stambenih nekretnina i stambenog najma u Republici Hrvatskoj uočene su prekomjerne neravnoteže zbog kojih su nastali negativni učinci u područjima stanovanja, demografije i turizma pri čemu se u bitnome izdvaja nemogućnost trajnog rješavanja stambenog pitanja studenata, mladih i mladih obitelji uslijed značajnog rasta cijena nekretnina, rasta kamata na stambene kredite i restriktivne kreditne politike banaka uz istovremeno postojanje više od 600.000 stambenih jedinica koje nisu na tržištu prema podacima iz Popisa stanovništva 2021. godine.

Nadalje, veliki problem odnosi se i na neprijavljeni najam stambenih jedinica što posljedično, među ostalim, utječe na nemogućnost dostatne pravne zaštite najmodavaca i najmoprimaca. Isto tako, uočeno je da u turistički intenzivnim područjima potencijalni najmoprimci nisu u mogućnosti ugovoriti dugotrajni najam ili zadržati ugovoreni najam obzirom da najmodavci ne prihvaćaju ili prekidaju najam tijekom mjeseci visoke sezone što otežava zadržavanje radne snage za ostale djelatnosti na tim područjima.

Pitanje adekvatnog uređenja stanovanja i povezani demografski izazovi karakteristika su većine gradova i urbanih područja u EU.

Stambeno pitanje jedan je od, trenutno osamnaest, prioriteta Urbane agende za EU pokrenute u svibnju 2016. godine Amsterdamskim paktom, a smatra se da ga je aktualizirao nagli i kontinuirani rasta cijena kuća i najamnina te fragmentacija stambenih tržišta. Sve veći broj građana EU, niskih i srednjih primanja, dostiže granicu onoga što si može priuštiti, opterećeno je troškovima stanovanja te se suočava s lošom kvalitetom stanova, dijeli stambeni prostor s previše članova kućanstva ili je izloženo riziku deložacije.

Programom Vlade Republike Hrvatske za razdoblje 2024.-2028. godine prepoznati su isti uzroci problema. Zbog brzog rasta cijena nekretnina i nepovoljnih uvjeta na tržištu Hrvatska se suočava s političkim izazovom pristupačnosti stanovanja, koji osobito pogađa mlade, studentsku populaciju i mlade obitelji, a provedba demografske strategije najvažnije je pitanje oko kojeg je potrebno ostvariti društveni konsenzus te graditi poticajno društveno okruženje za vitalnu Hrvatsku.

Upravo s ciljem otklanjanja navedenih negativnih trendova i porezom se želi postići umanjenje neravnoteža na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma na strani ponude, povećanje broja reguliranih odnosa u području iznajmljivanja i posljedično povećanje pravne sigurnosti u odnosima između najmodavaca i najmoprimaca, stvaranje uvjeta za ugovaranje stabilne, predvidive politike upravljanja nekretninama (potaknuti ugovaranje dugoročnog najma, stvaranje stabilnih stambenih uvjeta za obitelji i zaposlene u područjima s izraženim sezonalitetom najma), povećanje porezne discipline otklanjanjem nejasnoće oko definicije predmeta oporezivanja te omogućavanje prebacivanja težišta oporezivanja pojedine jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS)  na oporezivanje imovine.

Osim izmjena u nazivu poreza, ovim Zakonom je predviđeno preciznije definiranje pojma nekretnine te predmeta oporezivanja obzirom da je neadekvatno razumijevanje dosadašnjih definicija također utjecalo na ograničenu učinkovitost instrumenta.

Predmet oporezivanja u postojećem propisu je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a predmetom oporezivanja ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

Oslobođenje od plaćanja propisano je za nekretnine koje se u određenim slučajevima ne mogu koristiti ili služe ispunjavanju drugih društvenih zadaća. Zbog ovakve definicije porezni obveznici i pojedina porezna tijela nisu prepoznavali, odnosno razmatrali ukupan fond nekretnina koji je bio predmetom oporezivanja.

Ovim Prijedlogom predmet oporezivanja jasnije je propisan kao svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju, dok se nekretninom ne smatraju gospodarstvene i poslovne zgrade.

Ovom promjenom porezno tijelo se izravno upućuje promotriti ukupan stambeni fond te primijeniti oslobođenja samo na specifične nekretnine navedene u zasebnom članku kojim se uređuju nekretnine na koje se ne plaća porez na nekretnine - nekretnine koje služe stalnom stanovanju vlasnika, povezanih fizičkih osoba ili najmoprimca, nekretnine javne namjene i one koje su namijenjene institucionalnom smještaju osoba, nekretnine koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, nekretnine preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i JLS-ova (a koje se nalaze isključivo na teritoriju te JLS) te nekretnine koje se u poreznom razdoblju ne mogu koristiti zbog prirodnih nepogoda i drugih objektivnih razloga.

Dodatno omogućuje se JLS da ciljano osmisle i predstave socijalne programe temeljem kojih će moći oslobađati od plaćanja poreza na nekretnine socijalno ugrožene osobe.

Također, porezni obveznici koji reguliraju dugotrajni najam s najmoprimcima pridonijet će postizanju cilja povećanja pravne sigurnosti u međusobnim odnosima i to postizanju transformacije stambenog tržišta prema dostupnom, stabilnom, dugotrajnom i predvidivom, što će im u pogledu ovog instrumenta fiskalne politike donijeti porezne pogodnosti u vidu oslobođenja od plaćanja poreza.

Kako bi se omogućilo povećanje fiskalne autonomije JLS, potrebna je promjena zakonskih odredbi koje propisuju ovu vrstu poreza kao opcijskog poreza u obvezni porez, a budući da su, za potrebe plaćanja predmetnog poreza, JLS ovlašteni samostalno utvrđivati njegovu visinu i to granicama propisanim Zakonom, potrebno je povećati zakonski raspon u kojem su JLS ovlašteni svojim odlukama samostalno propisivati visinu poreza.

Prema važećem Zakonu, JLS sami odlučuju o (ne)uvođenju poreza na kuće za odmor u zakonskim propisanim granicama. Na taj način dolazi do neujednačenosti statusa poreznih obveznika odnosno vlasnici nekretnina porezno su opterećeni zbog posjedovanja nekretnina u JLS koje su odlučile uvesti porez, dok vlasnici nekretnina u JLS koje nisu uvele porez, nemaju status poreznog obveznika.

Stoga se, u cilju ujednačavanja statusa poreznog obveznika za sve vlasnike nekretnina, uz propisana oslobođenja na cijelom području Republike Hrvatske te propisanu mogućnost da JLS odredi dodatna oslobođenja za socijalno ugrožene osobe, dosadašnja opcionalnost uvođenja poreza ukida i uvodi obvezatnost ovog poreznog oblika. Porez na kuće za odmor se trenutno prema odlukama JLS može odrediti u rasponu 0,60 do 5,00 eura po m², a od 1. siječnja 2025. godine JLS mogu porez na nekretnine odrediti u rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m².

Porez na nekretnine prema prijedlogu Zakona, JLS propisuju ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Međutim, JLS se omogućava da mogu propisati da će se visina poreza utvrđena ovisno o smještaju nekretnine uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine, kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.

Prema dostupnim podacima, 95 JLS-a nemaju uveden porez na kuće za odmor te se na temelju odredbi ovog prijedloga Zakona istima od 1. siječnja 2025. uvodi porez na nekretnine. U skladu s navedenim promjenama, JLS morat će uskladiti svoje odluke i propisati visinu poreza od 1. siječnja 2025. godine u predviđenom rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m². Ukoliko JLS ne donese odluku, prijedlogom Zakona propisana je visina poreza u iznosu od 0,60 eura po m² .

JLS svojim odlukama propisat će visinu poreza, mogu propisati socijalne programe za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe i nadležno porezno tijelo. Nadležno porezno tijelo može biti sam JLS ili Porezna uprava.

Porezna tijela prikupljat će podatke o obveznicima i predmetu oporezivanja iz raspoloživih evidencija, tijela i osoba koje raspolažu nužnim podacima za utvrđivanje porezne obveze sukladno odredbama Općeg poreznog zakona. U slučaju promjena od utjecaja na status porezne obveze, obveznici poreza na nekretnine dužni su poreznom tijelu dostaviti podatke bitne za oporezivanje, a posebno promjenu namjene nekretnine i površine nekretnine, kao i to ako ispunjavaju uvjete kojima se oslobađaju od plaćanja poreza.

Porezna tijela ovlaštena su izvoditi dokazne postupke radi utvrđivanja porezne obveze, a porezni obveznici koji osporavaju poreznu obvezu dužni su podastrijeti prikladne dokaze, pri čemu se posebno napominje da se prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra dokazom stalnog stanovanja ukoliko porezno tijelo iz drugih dokaza dokaže da se obveznik nije stvarno i trajno naselio u predmetnoj nekretnini.

Naime, Općim poreznim zakonom propisano je da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik. U skladu s navedenim teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojemu se utvrđuje da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, pri čemu se uzima u obzir središte životnih interesa osobe (kako osobne tako i gospodarske veze), snosi porezni obveznik.

Upravo radi navedenog, sama prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra se utvrđenom činjenicom stalnog stanovanja na nekretnini jer samo po sebi ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje i ne oslobađa osobu od obveze plaćanja poreza na nekretnine već se sveobuhvatno promatraju cjelokupni dokazni materijali koji upućuju na središte životnih interesa osobe.

Prijedlogom Zakona je zapriječena novčana kazna za prekršaj u iznosu od 1.000,00 do 6.630,00 eura obveznicima koji poreznom tijelu ne dostave podatke bitne za oporezivanje.

Ovim izmjenama Zakona mijenja se naziv poreza na kuće za odmor u porez na nekretnine, precizira se pojam nekretnine u smislu što jasnijeg definiranja predmeta oporezivanja u vlasništvu poreznih obveznika te propisuje se obveza ovog poreznog oblika u svim  JLS-ovima.

U skladu s navedenim, ojačala bi se svijest vlasnika stambenih nekretnina (poreznih obveznika) da se ne radi o uvođenju novog poreznog oblika, već se radi o prilagodbi postojećeg oblika poreza koji je i do sada bio u primjeni. Porezni obveznici i porezna tijela jasnije će razumjeti postojanje porezne obveze odnosno postojanje predmeta oporezivanja, čime će se povećati pravna sigurnost u poreznim postupcima.

Također, propisivanjem predmetnog poreza obveznim za sve JLS-ove, omogućilo bi se jednako sudjelovanje u kreiranju porezne politike sukladno zakonodavnom okviru te ujednačavanje statusa poreznog obveznika za sve vlasnike stambenih nekretnina uz propisana oslobođenja.

Dodatno, proširuje se raspon u kojem je predstavničko tijelo JLS-a ovlašteno propisati visinu poreza na nekretnine, čime se doprinosi povećanju autonomije lokalnih vlasti i smanjenju ovisnosti JLS-ova o prijenosima središnje države, kako je to i preporučilo Vijeće Europe u posljednjem izvješću o monitoringu primjene Europske povelje u Republici Hrvatskoj.

S ciljem rasterećenja građana i gospodarstva na način koji je moguć i fiskalno održiv, provodi se i ova porezna reforma u fokusu koje je oporezivanje nekretnina koje donosi porezne pogodnosti poreznim obveznicima koji su trajno naseljeni u nekretninama odnosno raspolažu nekretninama, s ciljem omogućavanja priuštivog stanovanja u Republici Hrvatskoj.

Provođenje navedenih poreznih izmjena rezultirat će unaprjeđenjem i jačanjem sustava naplate dosadašnjeg poreza na kuće za odmor odnosno poreza na nekretnine, a istovremeno i postizanje priuštivog stanovanja odnosno smanjenje cijene stanovanja.

U bitnome se navode sljedeće posljedice izmjene ovoga Zakona koje se odnose na priuštivo stanovanje kao što je umanjenje neravnoteža na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma na strani ponude, povećanje broja reguliranih odnosa u području iznajmljivanja i posljedično povećanje pravne sigurnosti u odnosima između najmodavaca i najmoprimaca.

Nadalje, stvaraju se uvjeti za ugovaranje stabilne, predvidive politike upravljanja nekretninama (potiče se ugovaranje dugoročnog najma, stvaranje stabilnih stambenih uvjeta za obitelji i zaposlene u područjima s izraženim sezonalitetom najma). Kod poreznih obveznika povećava se porezna disciplina otklanjanjem nejasnoće oko definicije predmeta oporezivanja te omogućavanje prebacivanja težišta oporezivanja pojedine jedinice lokalne samouprave na oporezivanje imovine.

Isto tako, za pretpostaviti je da će financijski učinak temeljem ovih zakonodavnih izmjena biti povećanje poreznih prihoda od naplate poreza na nekretnine jer će se povećati zakonski raspon iznosa poreza na nekretnine koje JLS-ovi mogu propisati svojim odlukama, preciziranjem definicije proširiti obuhvat oporezivih nekretnina te uvesti raspodjela prihoda između JLS-ova i Republike Hrvatske.

Također, do pozitivnog učinka na rast prihoda vodi preciziranje predmeta oporezivanja pa će tako postojanje više od 600.000 praznih stambenih jedinica koje do sada nisu na tržištu nekretnina, kao i strani vlasnici nekretnina u Republici Hrvatskoj, utjecati na ostvarenje prihoda od poreza na nekretnine.

Pod pretpostavkama povećanja obuhvata oporezivanja na 600.000 nekretnina koje su prema procjenama trenutno identificirane kao prazne, prosječne površine praznih nekretnina od minimalno 80 m² i iznos poreza od minimalno 0,60 euro po m², očekivani ukupni prihodi od poreza na nekretnine u 2025. godini iznosili bi 66,4 milijuna eura.

U skladu s promjenama koje donosi ovaj prijedlog Zakona, a što uključuje zakonsko uvođenje poreza na nekretnine uz obvezu JLS-ova da propišu visinu poreza u predviđenom rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m² te transformaciju naziva iz porez na kuće za odmor u porez na nekretnine, svi JLS-ovi bit će u obvezi uskladiti svoje odluke s odredbama ovoga prijedloga Zakona.

Stoga se prijelaznim odredbama propisuje rok za donošenje odluka za primjenu u 2025. godini do 28. veljače 2025. godine.

Ivan VIDAS, mag. oec.
______________________________

Izvori:

1. Zakon o lokalnim porezima (NN 115/16, 101/17, 114/22, 114/23)
2. Zakon o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18)
3. P. Simonetti, Nekretnine kao objekti prava vlasništva i prava građenja, Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 33-62 (2009)
4. https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=28500
5. https://www.enciklopedija.hr/clanak/nekretnina
6. https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/N/Nekretnina
7. https://opusnekretnine.hr/vlasnicki-list-vase-nekretnine-i-kako-ga-pronaci/
8. https://www.teb.hr/novosti/2024/porez-na-kuce-za-odmor/
9. https://gov.hr/hr/porez-na-kuce-za-odmor/1472
10. https://www.cimerfraj.hr/propisi-i-zakoni/porez-na-kuce-za-odmor-iznajmljivaci#
11. https://www.poreznauprava.hr/Vodici_za_porezne_obveznike/Vodic_%20namijenjen_gradanima_stjecanje_nekretnina.pdf#