Što je to inflacija?

Pojam inflacija odnosi se na situaciju kada u gospodarstvu raste opća razina cijena dobara i usluga koje potrošači kupuju u određenom razdoblju. To dovodi do smanjenja kupovne moći domaće valute, stoga potrošači iz mjeseca u mjesec trebaju platiti više za istu košaricu dobara i usluga.

U tržišnom gospodarstvu cijene dobara i usluga mijenjaju se. Neke cijene rastu, druge padaju. Inflacija je opće povećanje cijena dobara i usluga, a ne povećanja cijena pojedinih proizvoda. Zbog inflacije za jedan euro možete kupiti manje nego što ste za isti iznos mogli kupiti jučer. Drugim riječima, inflacija smanjuje vrijednost valute tijekom vremena.

U ekonomiji se pod inflacijom podrazumijeva pad vrijednosti ili kupovne moći novca. To znači da zbog efekta inflacije ista količina novca može kupiti manje proizvoda i usluga. Može se reći i da za istu količinu proizvoda i usluga treba sve više novca. Inflacija je posljedica neravnoteže između proizvodnje i potražnje, što dovodi do kontinuiranog rasta cijena proizvoda, što zauzvrat uzrokuje gubitak vrijednosti novca i kupovne moći, odnosno potražnja je veća od proizvodnje.

Zašto se to događa? Pa, jer kad cijene rastu, istim novcem možemo steći sve manje i manje stvari, tj. kupovna moć opada. To se može izračunati zahvaljujući indeksu potrošačkih cijena (IPC, za akronim), koji određuje postotak varijacije cijena određenih proizvoda tijekom određenog razdoblja.

Kao što smo rekli, inflacija se mjeri s pomoću indeksa potrošačkih cijena (IPC), koji služi za usporedbu sadašnjih cijena dobara i usluga s njihovim cijenama iz prethodnih razdoblja. U svrhu mjerenja stope inflacije u Državnom se zavodu za statistiku prati kretanje cijena košarice koju čini oko 890 dobara i usluga koje kupuje prosječno kućanstvo u Hrvatskoj.

Potrošačka košarica uključuje:

−       hranu, pića i cigarete,

−       energiju,

−       industrijske proizvode, kao što su primjerice odjeća i obuća, namještaj, kućanski aparati, automobili, mobiteli,

−       različite usluge povezane s prijevozom, komunikacijama, ugostiteljstvom, rekreacijom i dr.

Prosječno kućanstvo u Hrvatskoj u pravilu najviše troši na hranu i energiju (uključujući gorivo za osobne automobile), na koje otpada više od 40% izdataka, a mnogo manje troši, primjerice, na usluge rekreacije i kulture, čiji je udio u ukupnim izdacima oko 5%. Promjena (povećanje ili smanjenje) cijena proizvoda koji imaju veći udio u potrošnji prosječnoga kućanstava ima i veći udio/ponder pri izračunu indeksa potrošačkih cijena, a time i veći utjecaj na kretanje inflacije.

Svima su nam važne cijene dobara i usluga koje kupujemo, a važno nam je i koliko se cijene s vremenom mijenjaju. Za gospodarstvo je najbolje kada su cijene relativno stabilne. Kada govorimo o cijenama, inflacija je središnji pojam. Ali što je točno inflacija? Zašto se stope inflacije razlikuju u različitim državama i zašto se mijenjaju tijekom vremena?

Inflacija je jedna od ključnih pojava u gospodarstvu.  Za razumijevanje inflacije važni su novac i cijene.

Svaki proizvod na tržištu ima cijenu, koja je izražena u novcu. Kada novac ne bi postojao, proizvode bismo morali mijenjati za druge proizvode na temelju njihove “realne vrijednosti”. Realna vrijednost proizvoda, koja se naziva i relativnom cijenom, određivala bi se drugim proizvodima, npr. kruh bi se mogao mijenjati za dvije litre mlijeka, odnosno kruh bi mogao biti jednakovrijedan dvjema litrama mlijeka. Novac služi kao “obračunska jedinica” koja omogućuje da se realna vrijednost svakog proizvoda iskaže kao “nominalna cijena”. Kada govorimo o cijenama u gospodarstvu, govorimo o nominalnim cijenama.

Cijene proizvoda mogu se s vremenom mijenjati ovisno o promjenama ponude i potražnje. Kada je riječ o ponudi, dobar urod povećava ponudu kukuruza, zbog čega njegova cijena može pasti, a loš urod smanjuje ponudu, zbog čega cijene kukuruza rastu. Kada je riječ o potražnji, mode i trendovi potrošnje povećavaju potražnju za popularnim brendovima i proizvodima, zbog čega može doći do rasta njihovih cijena, dok cijene manje popularnih proizvoda mogu padati.

Osim ponude i potražnje na cijene utječe i količina novca u optjecaju. Što je veća količina novca u optjecaju u nekom gospodarstvu, to je veći i rizik raširenog rasta cijena, odnosno promjene opće razine cijena u gospodarstvu. Kada govorimo o inflaciji, govorimo upravo o tome, o promjenama opće razine cijena.

Zašto je inflacija važna i koji su uzroci inflacije?

Inflacija utječe na sve nas jer povećanja opće razine cijena znače da se vrijednost novca smanjuje. Drugim riječima, morate platiti više da biste kupili jednako proizvoda i usluga kao prije. Visoka inflacija obično je loša za pojedince (ili kućanstva) jer narušava njihovu “kupovnu moć”, a štetna je i za gospodarstvo u cjelini jer može prouzročiti smanjenje gospodarske aktivnosti. Škodi i društvu jer visoka inflacija može pridonijeti povećanju nejednakosti. Često su najteže pogođena kućanstva s niskim ili fiksnim dohotkom jer je manje vjerojatno da su se zaštitila od inflacije.

No, nisu dobri ni pad cijena i “negativne” stope inflacije. Suprotnost inflaciji jest deflacija, postojani i univerzalni pad opće razine cijena. Štetna je i skupa za gospodarstvo jednako kao inflacija. Zbog stalnog smanjivanja cijena stvara se začarani krug u gospodarstvu. Očekujemo li pad cijena, skloni smo odgoditi kupnju danas kako bismo iskoristili prednost nižih cijena sutra. Budu li se svi tako ponašali, mogli bi ozbiljno ugroziti gospodarsku aktivnost. Ako poduzeća ne uspiju prodati svoje proizvode i usluge, možda će morati otpustiti zaposlenike. Otpušteni troše još manje.

Stabilne cijene stoga su najbolje za gospodarstvo i zato je Europskoj središnjoj banci (ESB-u) i drugim središnjim bankama povjerena zadaća održavanja stabilnosti cijena. Međutim, stabilnost cijena ne znači da cijene uopće ne rastu. Cijene su stabilne ako je stopa inflacije pozitivna, ali niska, odnosno ako je rast opće razine cijena blag i postupan.

Povećanja cijena trebala bi biti toliko mala da nisu problem ni pojedincima ni poduzećima, ali dovoljno velika da se gospodarstvo zaštiti od deflacije. Na primjer, u situaciji snažnog pada gospodarske aktivnosti, koju stručnjaci nazivaju recesijom, inflacija obično pada usporedno s kontrakcijom gospodarstva. Ako je inflacija na početku recesije već pretjerano niska, postoji rizik da će postati negativna. Osim toga pozitivna, ali niska inflacija djeluje kao zaštita s obzirom na blage nepouzdanosti mjerenja. Drugim riječima, središnje banke odredile su blago pozitivne ciljne stope inflacije kao sigurnosnu granicu kako bi se smanjila opasnost deflacije.

Većina ekonomista smatra da inflaciju uzrokuje pretjerano povećanje novca u optjecaju. Ako u određenoj godini gospodarstvo određene zemlje nije poraslo, a novca ima dvostruko više, cijene će vrlo brzo u prosjeku porasti za isti postotak. Naime, oni koji dođu do dodatne količine novca će ga početi trošiti i pri tome se neće previše osvrtati na nekoliko posto više cijene.

Dio trgovaca i ostalih sudionika u ekonomiji će uspjeti prodati većinu zaliha pa će početi dizati cijene, što će dovoditi do lančane reakcije i generalnog porasta cijena u cijelom gospodarstvu. Postavlja se pitanje zašto dolazi do povećanja novca u optjecaju? Radi se o tome da svakoj državi kad tad zatreba novca, stoga ga odluči stvoriti iz ničega i potrošiti na održavanje socijalnog mira, ispunjavanje obećanja političara, financiranje rata, otplatu starih dugova i sl.

Budući da danas niti jedna valuta na svijetu nema pokriće u zlatu, novac se može stvoriti štampanjem novih novčanica ili utipkavanjem brojki na računalu, a za stvaranje novca je zaslužena centralna banka (u Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka). Osim centralnih banaka, na indirektan način količinu novca povećavaju i obične komercijalne banke.

Kad klijent banke novac stavi na štednju, banka taj isti novac kao kredit plasira nekome drugome. Na taj način i štediša i dužnik banke imaju na raspolaganju novac za potrošnju, što doprinosi inflaciji. U pravilu, što je brži tempo rasta zaduživanja u nekoj zemlji, to je viša i stopa inflacije.

Iako inflacija nije dobra iz perspektive štediša u bankama, taj ekonomski fenomen ima i dobrih strana. Inflacija omogućuje lakšu otplatu starih dugova, bez obzira radi li se o dugu pojedinca, poduzeća ili države.

Npr. ako osoba uz plaću od 10.000 kn digne kredit za koji rata iznosi 5.000 kn, njegovih pola prihoda odlazi na otplatu kredita. No, ako nakon 10 godina zbog efekta inflacije plaća te osobe poraste na 20.000 kn, trošak rate kredita od 5.000 kn će činiti puno manji udio u prihodima od plaće.

Još jedan pozitivni učinak umjerene stope inflacije je motiviranje građana na ulaganje. Naime, ako građani znaju da novac s vremenom polagano gubi vrijednost, bit će ga spremniji ulagati u poslovne aktivnosti, što će pridonositi gospodarskom rastu.

No, da bi se postigao takav efekt, centralna banka se mora pobrinuti da stopa inflacije ne bude viša od nekoliko posto, inače može doći do kontra efekta ili čak do hiperinflacije.

Inflaciju mogu uzrokovati različiti čimbenici, a to su:

−       Inflacija potražnje, odnosno kada potražnja za dobrim proizvodom raste brže od ponude, a proizvodni sektor nije u mogućnosti brzo zadovoljiti navedenu potražnju,

−       Inflacija troškova, koja nastaje kada troškovi proizvodnje rastu (na primjer, sirovine), vodeće tvrtke do povećanja cijena kako bi zadržale profitnu maržu,

−       Strukturna inflacija, kada gospodarstvo ulazi u inflatornu spiralu gdje, kako cijene rastu, povećavaju se i plaće, što zauzvrat uzrokuje daljnji rast cijena, uzrokujući štetnu dinamiku.

Kolika je zaista inflacija i zašto je zadnje vrijeme znatno porasla?

Pojedinačna dobra i usluge te skupine dobara i usluga imaju različite stope inflacije. Za potrebe prikaza povećanja opće razine cijena u mjerenju inflacije upotrebljava se potrošačka košarica s dobrima i uslugama koje kućanstva obično kupuju.

Na primjer, u travnju 2022. stopa inflacije u europodručju za “hranu i bezalkoholna pića” bila je 7,4 %, a stopa inflacije za “odjeću i obuću” bila je 2,0 %. U istom mjesecu stopa ukupne inflacije u europodručju bila je 7,4 %.

U Republici Hrvatskoj, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u travnju ove godine porasle su u odnosu na isti mjesec 2021. godine za 9,4 posto, objavio je Državni zavod za statistiku, što je najviša stopa inflacije otkad DZS vodi podatke.

Inflacija je u travnju 2022. godine nastavila ubrzavati, s obzirom da je u ožujku iznosila 7,3 posto, u veljači 6,3 posto, u siječnju je na godišnjoj razini porasla za 5,7 posto, u prosincu 2021. za 5,5 posto, studenom za 4,8 posto, listopadu za 3,8 posto, a rujnu 3,3 posto, dok je prvi snažniji porast stope inflacije prošle godine zabilježen u travnju, za 2,1 posto.

Do ovih objavljenih podataka, najviša stopa godišnje inflacije u Hrvatskoj bila je u srpnju 2008. godine, u visini od 8,4 posto.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, porasle su i na mjesečnoj razini, te su u travnju bile prosjeku više za 2,6 posto u odnosu na ožujak, dok su cijene u godišnjem prosjeku bile više za 4,7 posto, stoji u DZS-ovom izvješću.

Na godišnjoj razini porasle su gotovo sve kategorije, a najviše cijene prijevoza, za 16,4 posto. S 12,8 posto rasta slijede hrana i bezalkoholna pića, restorani i hoteli s 11,1 posto, potom kategorija pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, koja bilježi skok od 9,9 posto, pa kategorija stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, s rastom od 8,8 posto. Nadalje, cijene odjeće i obuće porasle su za 7,5 posto, rekreacije i kulture za 5,6 posto, u kategoriji raznih dobara i usluga za 5,4 posto, dok primjerice alkoholna pića i duhan bilježe rast od 1,2 posto. Jedini pad cijena na godišnjoj razini bilježe komunikacije, za blagih 0,1 posto.

Na mjesečnoj razini, pokazala je statistika DZS-a, najviše su u prosjeku porasle cijene odjeće i obuće, za 7,6 posto, slijedi kategorija stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva s 5,3 posto, restorani i hoteli, s prosječnim porastom cijena za 3,8 posto. Nadalje, cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su za 2,5 posto, u kategoriji pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstava za 1,9 posto, a prijevoza za 1,7 posto.

Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, za 3,32 postotna boda, potom u prijevozu, za 2,41 postotni bod, te stanovanju, vodi, električnoj energiji, plinu i ostalim gorivima, za 1,48 postotnih bodova.

Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena u prosjeku na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Energija, za 19,3 posto, što je doprinos porastu od 3,24 postotna boda, navode iz DZS-a. Ukupno bez energije, potrošačke su cijene bile više za 7,5 posto, a 5,1 posto isključujući energiju i hranu, dok su cijene usluga porasle 3,8 posto na godišnjoj razini.

Ono što je zabrinjavajuće su prognoze analitičara, a izdvojit ćemo komentar Raiffeisen banke Austria (RBA) u kojem prognoziraju u drugom tromjesečju dvoznamenkaste stope rasta inflacije: “Uz rast koji je i dalje potaknut cijenama energije i hrane, u trenutnom okruženju geopolitičkih sukoba i izrazite neizvjesnosti glede trajanja i ishoda, sve snažniji pritisci dolaze i od ostalih komponenata indeksa potrošačkih cijena.”

Iz RBA očekuju da će inflacija, s obzirom na kretanja na svjetskim robnim tržištima, povećanje cijena električne energije i plina te još uvijek prisutne globalne poremećaje u opskrbi, svoj vrhunac dosegnuti u drugom tromjesečju, s dvoznamenkastim stopama rasta. Dio inflatornih pritisaka prenijet će se u iduću godinu, što potvrđuje da će se Hrvatska u srednjoročnom razdoblju suočiti s jačim, ali još uvijek upravljivim inflatornim pritiscima. Smatraju da bi tek druga polovina 2023. godine trebala donijeti povratak godišnjih stopa inflacije oko dva posto i to mahom zbog učinka baznog razdoblja.

Inflacija potrošačkih cijena potkraj 2021. godine znatno se povećala, što je građanima bilo osobito vidljivo na računima za gorivo i prehrambene proizvode te je izazvalo povećanu pozornost medija i široke javnosti. Tako visoka inflacija u Hrvatskoj je prethodno zabilježena prije četrnaest godina, odnosno 2008. godine.

Recentno povećanje inflacije uglavnom je posljedica triju faktora: povećanja uvezene inflacije, odnosno porasta cijena sirovina i industrijskih proizvoda na svjetskom tržištu, zatim oporavka domaće osobne potrošnje, što je potaknulo proizvođače i trgovce da porast troškova prevale na krajnje kupce, i konačno statističkih razloga, odnosno činjenice da se tekuće cijene uspoređuju s cijenama godinu dana prije, tj. potkraj 2020. godine, a koje su bile smanjene zbog tržišnih poremećaja uzrokovanih pandemijom i zatvaranjem gospodarstava.

Otvaranje gospodarstava nakon prvoga pandemijskog vala potaknulo je oporavak globalne potražnje, što je dovelo do povećanja cijena energenata na svjetskom tržištu, a od sredine 2020. godine povećavale su se i cijene većine drugih sirovina (primjerice žitarica, uljarica, drva i metala). Povećanje cijena sirove nafte na svjetskom tržištu ubrzo, u pravilu već tijekom sljedećeg tjedna, rezultira rastom cijena naftnih derivata na hrvatskom tržištu. Uz to, ono s određenim vremenskim pomakom može utjecati i na porast drugih cijena robe odnosno usluga, primjerice cijena autobusnog i avionskog prijevoza.

Slično tome, poskupljenje prehrambenih sirovina, primjerice uljarica, relativno se brzo prelijeva na cijene ulja, a s određenim vremenskim pomakom može utjecati i na povećanje drugih cijena, poput ugostiteljskih usluga. Istodobno se, zbog promjena u navikama do kojih je došlo tijekom pandemije, kao što su rad od kuće i izbjegavanje javnog prijevoza, povećala potražnja za informatičkom opremom i automobilima, što je dodatno potaknulo rast njihovih cijena.

Dok se potražnja brzo oporavljala od pandemijskog poremećaja, utjecaji na ponudu bili su znatno trajniji pa su poteškoće u funkcioniranju globalnih lanaca opskrbe uzrokovale nestašice određenih poluproizvoda (primjerice poluvodiča) i gotovih proizvoda u koje se oni ugrađuju, npr. automobila i informatičke opreme. Na rast uvezenih inflatornih pritisaka utjecao je i rast vozarina u pomorskom prijevozu, napose na linijama iz azijskih zemalja prema Europi, koji je bio rezultat manjka kontejnera i radne snage u lukama i na brodovima, a zbog novih valova pandemije i potrebe da radnici ostanu u (samo)izolaciji. Na rast cijena prehrambenih sirovina utjecale su i nepovoljne vremenske prilike (suše, poplave, mraz) koje su se odrazile na prinose pojedinih kultura.

Poduzeća smanjenjem profitnih marža u pravilu nastoje izbjeći porast cijena svojih proizvoda zbog porasta troškova kako ne bi poskupljenjima narušili poslovne odnose s kupcima, a djelomično ih u tome sprječavaju i ugovori koji se obično ugovaraju na duže razdoblje. Kako se domaća potražnja oporavljala, a porast cijena sirovina i intermedijarnih dobara na svjetskom tržištu nije bio privremenoga karaktera kako se isprva smatralo, domaća su poduzeća s određenim vremenskim pomakom ipak počela prelijevati povećane troškove na rast cijena svojih proizvoda.

Potkraj 2021. godine cijene su porasle na godišnjoj razini i zbog statističkih razloga, odnosno tzv. učinka baznog razdoblja za usporedbu cijena. Tako se primjerice godišnji rast cijena hrane povećao i zbog toga što su cijene hrane u Hrvatskoj pale krajem 2020. godine. To je osobito bilo vidljivo kod cijena mesa koje su se smanjile kada su se na tržištu EU-a stvorili viškovi zbog smanjenog izvoza u azijske zemlje.

Što predstavlja percipirana inflacija i kako se mjeri?

Dok kupujemo dobra i usluge i zapažamo njihove cijene, stvaramo sliku o tome koliko se cijene mijenjaju i kojom brzinom se mijenjaju. No, naše percepcije često se ne poklapaju sa službenim podatcima o inflaciji.

Mišljenja o rastu cijena stara su kao i sam novac. Danas se često navode u anketama, iz kojih proizlazi da je inflacija koju građani percipiraju često viša od izmjerene inflacije. Ali zašto je to tako? Istraživanja upućuju na sljedeće moguće odgovore na to pitanje.

Porast cijena privlači više pozornosti nego stabilne cijene ili cijene u padu. Osim toga, duže pamtimo povećanja cijena. Premda uglavnom manje primjećujemo stabilne cijene ili cijene u padu, i one su uključene u izračun prosječne stope inflacije.

Redovitim gotovinskim plaćanjima posvećujemo više pozornosti nego neredovitim kupnjama i izravnim terećenjima računa. Kada razmišljamo o inflaciji, često imamo na umu cijene dobara i usluga koje najčešće kupujemo, kao što su benzin, kruh ili šišanje. Ako te cijene natprosječno porastu, mogli bismo precijeniti stvarnu stopu inflacije. Nasuprot tomu, promjene cijena dobara i usluga koje rjeđe kupujemo (npr. automobila i pokućstva) ili koje plaćamo izravnim terećenjem bankovnih računa (npr. mjesečne najamnine ili premije osiguranja) mogu manje utjecati na našu percepciju stope inflacije.

Nisu sva kretanja cijena ista. Stopa inflacije prosjek je promjena cijena svih dobara i usluga na koje kućanstva troše novac. Kretanja pojedinačnih cijena mogu se potpuno razlikovati jer neke cijene rastu, druge padaju, a treće ostaju nepromijenjene. I stoga, ako primjećujete samo cijene koje rastu, a ne i one koje padaju, vaša percepcija inflacije možda će se razlikovati od izmjerene inflacije.

Potrošačke navike utječu na vašu “osobnu” stopu inflacije. HIPC (Harmonizirani indeks potrošačkih cijena[^ 1]) se temelji na košarici dobara i usluga koja pokazuje izdatke svih građana u određenoj državi ili području, npr. u Europskoj uniji ili europodručju. Premda su košaricom obuhvaćeni svi naši izdatci, svatko od nas izložen je različitoj stopi inflacije. Što se više naš pojedinačni obrazac potrošnje razlikuje od sastava zajedničkog obrasca potrošnje, to će naša osobna stopa inflacije više odstupati od izmjerene inflacije.

Na primjer, ako cijene benzina porastu mnogo više od cijena drugih dobara i usluga, osobama koje se često koriste automobilom može se činiti da je stopa inflacije viša od izmjerene stope jer oni troše na benzin više od prosjeka. Netko drugi možda će imati osjećaj da je inflacija niža od izmjerene stope inflacije jer cijene proizvoda koje često kupuje rastu manje od prosjeka. Takve razlike u percepciji mogu se pojaviti među različitim demografskim skupinama u populaciji.

Stope inflacije pokazuju promjene cijena u odnosu na cijene prethodne godine, ali naše je pamćenje dugotrajnije. HIPC se obično iskazuje kao godišnja stopa rasta, odnosno stopa rasta u odnosu na prethodnu godinu. To znači da se opća razina cijena u određenom trenutku, na primjer u travnju 2022., uspoređuje s razinom cijena u istom trenutku prethodne godine, u ovom slučaju u travnju 2021. Međutim, kada ljudi uspoređuju razine cijena, možda razmišljaju o cijenama od prije nekoliko godina. Tijekom duljeg razdoblja cijene u pravilu znatno rastu, čak i kada inflacija ostane niska. Primjerice, ako cijene porastu za 2 % svake godine, nakon deset godina opća razina cijena povećat će se za više od 20 %.

Promjene izmjerenih cijena mogu proizlaziti i iz promjene kvalitete ili kvantitete proizvoda. Promjene cijene proizvoda često smatramo jedinim uzrokom inflacije. Ali ponekad se promijeni kvaliteta ili kvantiteta proizvoda. HIPC se stoga prilagođava i u skladu s promjenom kvalitete ili kvantitete. Primjerice, ako čokolada košta jednako dva mjeseca zaredom, ali se njezina težina u drugom mjesecu smanjila s 200 g na samo 150 g, svi ćemo se složiti da dobivamo manje za svoj novac premda se cijena proizvoda nije promijenila. Kako bi se uzela u obzir promjena težine čokolade, statističari provode prilagodbe te se indeksom bilježi povećanje cijene. No, gledamo li samo cijenu proizvoda, nećemo primijetiti tu promjenu.

Znatne razlike između percipirane i izmjerene inflacije mogu nastati osobito u doba velikih promjena. Te razlike čak mogu narušiti povjerenje građana u službenu statistiku. Takvu situaciju može, na primjer, prouzročiti promjena valute, kao što je uvođenje eura. U mnogim državama europodručja prelazak s nacionalne valute na euro bio je povezan s iznimno visokom percipiranom inflacijom.

Na primjer, inflacija potrošačkih cijena u 2021. se godini – nakon višegodišnjeg razdoblja u kojem su cijene rasle sporije od dugoročnog prosjeka – ponovno ubrzala i tako se našla u fokusu medija i šire javnosti. Pritom je percipirana inflacija, tj. potrošačka subjektivna ocjena porasta cijena izrazito visoka i u proteklim mjesecima raste snažnije od službene inflacije koju objavljuje Državni zavod za statistiku (DZS).

HNB je u svome blogu, a na temelju podataka iz “Ankete o pouzdanju potrošača”, analizirala promjene percipirane inflacije u Hrvatskoj, a zatim i uzroke recentnog razilaženja percipirane i ostvarene stope potrošačke inflacije. Osim toga, budući da neuobičajeno snažno odstupanje percipirane od ostvarene inflacije katkad upozorava i na probleme vezane uz kredibilitet i povjerenje u službenu statistiku cijena, usporedili su također maloprodajne cijene niza proizvoda koje objavljuje DZS s mikropodacima o cijenama u maloprodaji glavnih trgovačkih lanaca u zemlji. Ta usporedba upućuje na visok stupanj usklađenosti između kretanja pojedinih komponenata potrošačke inflacije koju izračunava DZS i mikropodataka o cijenama pojedinih proizvoda kojima raspolaže HNB.

Percepcija inflacije izrazito je važna nositeljima monetarne politike jer je usko povezana s formiranjem očekivanja o budućoj inflaciji, koja su, naposljetku, važna odrednica budućih ostvarenja inflacije. Radi kvantifikacije percipirane inflacije u Hrvatskoj, HNB je analizirao odgovore iz “Ankete o pouzdanju potrošača”, koja na uzorku od 1.000 ispitanika svakog mjeseca pruža informacije o subjektivnoj ocjeni promjene cijena u proteklih 12 mjeseci – percipiranoj inflaciji koja uspoređuje prosječnu percipiranu inflaciju s ostvarenom potrošačkom inflacijom. Može se zaključiti da ispitanici u prosjeku vrlo dobro uočavaju smjer kretanja inflacije (usporavanje ili ubrzavanje). No, istodobno postoji velika pristranost u percepciji inflacije – ona je ustrajno viša od ostvarene stope inflacije.

Isto tako, u posljednjih je nekoliko mjeseci 2021. godine percipirana inflacija snažno je porasla i premašila 24%, što je znatno više od ostvarene stope potrošačke inflacije od 3,8% u listopadu 2021. godine. Osim toga, prosječna percepcija inflacije raste neuobičajeno brzo u odnosu na ostvarenu inflaciju i kreće se na razinama koje su se bilježile u razdobljima kada je godišnja inflacija iznosila otprilike 7% ili 8%, dakle više od trenutačnih.

Bitno je naglasiti da se HNB-ova analiza zasniva na prosječnoj percepciji inflacije svih ispitanika ankete, a ona se može znatno razlikovati od percepcije koju imaju pojedinci. Detaljnija analiza podataka otkriva kako percepcija inflacije među ispitanicima nije homogena i ovisi, između ostalog, o razini njihova dohotka. Unatoč tome, fokus na prosječne vrijednosti omogućava usporedbu percipirane inflacije sa službenom statistikom cijena, koja se temelji na potrošačkoj košarici prosječnoga kućanstva. Stvarne se strukture potrošačkih košarica svakoga kućanstva pritom, slično kao i njihova percepcija, također dosta razlikuju, međusobno kao i u odnosu na prosječnu košaricu koju primjenjuje DZS za izračun inflacije.

Mogući su brojni uzroci uočene pristranosti prosječne percipirane inflacije. U prvom redu relativna važnost koju pri formiranju odgovora na anketno pitanje o percepciji inflacije potrošači dodjeljuju cijenama pojedinih dobara i usluga (subjektivni ponderi) ne mora biti istovjetna onoj kojom se DZS služi pri izračunavanju službenog indeksa cijena i koja je dobivena iz strukture potrošnje kućanstava (objektivni ponderi).

Drugim riječima, potrošači ključnim za percepciju inflacije ne moraju smatrati stvarnu strukturu potrošnje svog kućanstva, već mogu pridati neproporcionalno veliku pozornost pojedinim, njima važnim dobrima i uslugama, primjerice onima koje kupuju često i/ili im cijena izrazito snažno raste. Osim toga, uz kretanje cijena dobara i usluga koji ulaze u indeks potrošačkih cijena (IPC), potrošači pri formiranju mišljenja o promjeni “razine cijena” u obzir također mogu uzimati kretanja cijena nekretnina, vrijednosnica i ostale imovine koji ne ulaze u konstrukciju IPC-a.

Uzroke povećane percepcije inflacije treba tražiti u kretanju cijena pojedinih proizvoda. Kako bismo odredili glavne generatore percepcije inflacije, tj. njezine subjektivne odrednice, regresijskim modelom analiziramo vezu percipirane odnosno ostvarene inflacije s pet glavnih podagregata ostvarene inflacije – energijom, prehranom (prerađeni i neprerađeni proizvodi), industrijskim proizvodima (bez prehrane i energije) te uslugama. Udjeli pojedinih vrsta robe i usluga u potrošačkoj košarici (koje aproksimiraju regresijski koeficijenti) ne odražavaju nužno njihov doprinos ukupnoj inflaciji, već jedino predstavljaju pondere uz koje one ulaze u izračun ukupne inflacije. Npr. energija ima relativno malen ponder u inflaciji (otprilike 15%), no zbog svoje izrazite kolebljivosti (“volatilnosti”) ima dvostruko veću važnost za njezina ukupna kretanja, pa tako objašnjava otprilike 30% ukupne varijabilnosti inflacije.

Iz navedenih se nalaza može naslutiti da je percepcija inflacije trenutačno visoka jer pretežno rastu cijene upravo onih proizvoda i usluga koji se često konzumiraju i plaćaju jednokratno. Promjene cijena takvih dobara i usluga potrošači redovito primjećuju, neovisno o njihovu često niskom trošku u odnosu na trošak ukupne potrošačke košarice, a osobito ih zamijete kada se te cijene znatnije mijenjaju.

Iznimno snažno odstupanje percipirane od ostvarene inflacije može signalizirati i određene probleme povjerenja u službenu statistiku cijena. Da bi se razriješile i neke sumnje koje su se pojavile u javnosti glede korištenih podataka i metodologije, uspoređujemo cijene niza odabranih esencijalnih proizvoda koje objavljuje DZS s mikropodacima o cijenama u maloprodaji glavnih trgovačkih lanaca u zemlji koji se redovito prate u HNB-u. Bitno je pritom naglasiti da je DZS-ov način izračuna indeksa cijena u potpunosti u skladu s Eurostatovim preporukama i tako primjerice vodi računa o “kontroli kvalitete”, temelji se na praćenju istih proizvoda tijekom vremena kada je god to moguće te anketari geografski pokrivaju cijelu Hrvatsku.

Prehrana i energija, koje dominantno određuju percepciju inflacije u Hrvatskoj, više su zastupljene u potrošačkoj košarici nego u većini članica EU-a. Vjerodostojnost službene statistike, osim o kvalitetnom praćenju cijena pojedinih dobara i usluga, ovisi i o načinu na koji ona određuje njihovu zastupljenost u potrošačkoj košarici, tj. o njihovim ponderima. Relativna zastupljenost pojedinih dobara i usluga u indeksu potrošačkih cijena temelji se na podacima o prosječnoj potrošnji pojedinih dobara ili usluga dobivenima iz Ankete o potrošnji kućanstava. Međunarodna usporedba pondera onih podagregata HIPC-a koji dominantno određuju percepciju inflacije u Hrvatskoj, poput energije i prehrane, upućuje na neke zanimljive nalaze.

Zastupljenost svih potkategorija hrane i pića, osim cijena ribe i plodova mora, u Hrvatskoj je u ukupnoj potrošačkoj košarici viša od one u EU-u, što je u skladu s rezultatima prikazanima na agregatnoj razini. Prehrana i energija, koje pretežno određuju percepciju inflacije u Hrvatskoj, također su više zastupljene u potrošačkoj košarici nego u većini članica EU-a, a slično kao u drugim zemljama s nižom razinom dohotka, što potvrđuje da ponderi doista odražavaju stvarnu strukturu potrošnje.

Svako kućanstvo u Hrvatskoj ima svoju jedinstvenu potrošačku košaricu koja odražava njegov dohodak, ukuse, mjesto stanovanja, navike, životne okolnosti i vjerojatno još neke druge specifične karakteristike. S druge strane, stopa inflacije je jedan broj i predstavlja prosječno ili reprezentativno kućanstvo. Iako je praktično imati jednu stopu inflacije jer nam omogućava jednostavno praćenje inflacije kroz vrijeme i usporedbu s drugim zemljama, ta stopa inflacije ne predstavlja jednako dobro sva kućanstva u Hrvatskoj.

Problem je u tome što stopa inflacije mjeri promjene cijena za cijelu Hrvatsku, kao da su svi stanovnici jedno veliko kućanstvo, dok u stvarnosti svako kućanstvo ima svoju inflaciju, što znači da postoji distribucija inflacije: nekima je ona manja od referentne stope, a nekima veća. Koliko dobro referentna stopa inflacije predstavlja kućanstvo ovisi, dakle, o specifičnoj cijeni koju kućanstvo zaista plaća za proizvod ili uslugu te o strukturi potrošnje, tj. o potrošačkoj košarici. Što je kućanstvo cijenama koje plaća i strukturom svoje potrošnje bliže referentnim cijenama i referentnoj košarici, to referentna stopa inflacije vjernije odražava stopu inflacije s kojom se kućanstvo suočava.

Osnovni izvor podataka za izradu referentne potrošačke košarice je “Anketa o potrošnji kućanstava” (APK) koju provodi Državni zavod za statistiku. APK je istraživanje koje se provodi na uzorku privatnih kućanstava i kojim se bilježe izdaci za potrošnju kućanstava te podaci o socioekonomskim i demografskim obilježjima kućanstava (npr., broj članova kućanstava, dohodak, dob pojedinih članova kućanstava i sl.). Podaci o visini i strukturi izdataka za potrošnju iz APK koriste se za izračun pondera za praćenja indeksa potrošačkih cijena, ali se pojedine skupine proizvoda nadopunjuju raspoloživim administrativnim podacima. Tako se, na primjer, za izračun pondera novih i rabljenih automobila dodatno koristi baza podataka Ministarstva unutarnjih poslova.

Pandemija bolesti COVID-19 dodatno je promijenila strukturu osobne potrošnje pa je za izračun indeksa u 2021. bilo potrebno pondere ažurirati podacima nacionalnih računa o izdacima za konačnu potrošnju kućanstava za 2020. godinu. Ažurirana ili ne, potrošačka košarica koja se koristi za izračun referentne stope inflacije samo je jedna, prosječna i uspješno odražava upravo to, jedno, prosječno kućanstvo. Referentna stopa inflacije je jedan broj koji odražava to prosječno kućanstvo, dok u stvarnosti imamo stopa inflacija onoliko koliko je kućanstava.

Valja imati na umu da je inflacija krajem 2021. dovodila najviše od porasta cijena goriva, ali da će, prema najavama, očekivanjima i trenutnim podacima, u ovoj godini doći do još izraženijeg rasta cijena energenata i hrane, dviju kategorija na koje najsiromašniji i umirovljenici troše najveći dio svojih izdataka. Moguće je da će tada doći i do dramatičnijih razlika u stopama inflacije između pojedinih tipova kućanstava.

Koje su projekcije inflacije?

Najnovije procjene upućuju na to da bi prosječna godišnja stopa inflacije potrošačkih cijena u 2022. mogla biti znatno viša od one u prethodnoj godini. Ocjenjuje se da će najveći doprinos ubrzanju prosječne inflacije dati cijene hrane i energije. Godišnja bi stopa inflacije vrhunac tijekom 2022. mogla dosegnuti u drugom tromjesečju, kada se očekuje porast cijena električne energije i prirodnog plina koje se administrativno reguliraju i mijenjaju jedanput godišnje. Cijene spomenutih energenata na europskom tržištu snažno rastu još od jeseni 2021. godine, na što je, osim povećane potražnje, uvelike djelovao slabiji dotok plina iz Rusije i Norveške.

Kako se zemlje Europske unije u određenoj mjeri oslanjaju na plin u proizvodnji električne energije, tako se rast cijena plina prelio i na rast cijene električne energije na europskom tržištu. Potkraj 2022. godine očekuje se smanjenje godišnje stope inflacije. Pritom se računa s postupnom normalizacijom lanaca opskrbe, koja će omogućiti uravnoteženje ponude i potražnje pojedinih poluproizvoda i gotovih proizvoda na globalnoj razini.

S približavanjem kraja godine očekuje se i postupno usporavanje godišnje stope rasta cijena hrane, koje bi moglo biti rezultat stabilizacije cijena prehrambenih sirovina na svjetskom tržištu te učinka baznog razdoblja uzrokovanog znatnim rastom cijena hrane krajem 2021. godine. Uz to, u istom razdoblju očekuje se i znatno usporavanje godišnjeg rasta cijena energije zbog baznog učinka te pada cijena sirove nafte, u skladu s trenutačnim stanjem na terminskom tržištu.

Rizici vezani uz projekciju inflacije u 2022. godini vrlo su izraženi, pri čemu prevladavaju rizici da ona bude viša od projicirane. Na višu bi inflaciju mogao utjecati izrazitiji porast određenih administrativno reguliranih cijena te snažniji gospodarski rast od očekivanog. Nadalje, inflatorni pritisci iz vanjskog okružja također bi mogli biti veći, prije svega ako cijene sirove nafte i drugih sirovina na svjetskom tržištu unatoč očekivanjima stabilizacije nastave rasti te ako se inflacija u zemljama najvažnijim vanjskotrgovinskim partnerima poveća više od očekivanja.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

https://www.hnb.hr/-/sto-je-inflacija

https://www.centarzlata.com/inflacija/

https://hr.encyclopedia-titanica.com/significado-de-inflaci-n

https://hrportfolio.hr/vijesti/ekonomija/inflacija-u-travnju-ubrzala-na-rekordnih-9-4-posto-69299

https://www.euro-area-statistics.org/digital-publication/statistics-insights-inflation/bloc-2.html?lang=hr

https://www.hnb.hr/-/inflacija-i-percepcija-inflacije-u-hrvatskoj

https://eizg.hr/vijesti/ostalo-71/kolika-je-inflacija-bogatima-a-kolika-siromasnima-u-hrvatskoj/5950

https://www.hnb.hr/-/zasto-je-inflacija-posljednjih-mjeseci-znatno-porasla-

¹] Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena (HIPC) jesu ekonomski pokazatelji koji mjere promjenu u razini cijena dobara i usluga koje u tijeku vremena nabavljaju, koriste se njima ili ih plaćaju kućanstva, izračunati prema harmoniziranom pristupu i posebnom skupu definicija koji omogućuju izračun konzistentne mjere inflacije za Europsku uniju, europodručje i Europski gospodarski prostor, kojom se ujedno postiže i usporedivost među državama članicama.