Što je turizam i zašto putujemo?

Turizam podrazumijeva aktivnosti osoba tijekom njihova putovanja i boravka u mjestu izvan svog uobičajenog boravišta, i to, bez prekida, ne duže od jedne godine, a radi odmora, odnosno zbog poslovnih i drugih razloga. Prema tome, turizam je skup odnosa i pojava i to društvenog i ekonomskog karaktera, a obuhvaća rekreaciju, putovanje i odmor, a posredstvom osobne potrošnje turista, obavlja svoju najvažniju funkciju – gospodarsku funkciju.

Turistička kretanja se dijele na vrste i specifične oblike turizma. Dok su vrste turizma definirane određenim kriterijem npr. prema trajanju boravka turista (boravišni, vikend i izletnički turizam), specifični oblici turizma obilježeni su specifičnim turističkim motivom koji posjetitelje privlači u točno određene destinacije, npr. lov - lovni turizam.

Specifični oblici turizma orijentirani su na manje (definirane) segmente turističke potražnje, a nastali su kao suprotnost masovnom turizmu. Neki od specifičnih oblika turizma su i seoski/ruralni turizam, kulturni turizam, gastronomski turizam, lovno-ribolovni turizam, vjerski turizam, zdravstveni turizam, ekološki turizam, pustolovni turizam, masovni turizam, elitni turizam i ostali oblici turizma.

Malo je društvenih djelatnosti u svijetu koje su tijekom posljednjih sto godina imale tako brz razvoj poput turizma. Turizam u Hrvatskoj jedna je od najrazvijenijih i najraširenijih gospodarskih grana te najznačajnija sastavnica za razvoj cjelokupne države. Veliku ulogu u počecima razvoja turizma imali su ratovi, koji su u konačnici doveli do turizma Hrvatske kojeg danas poznajemo.

Razvoj održivog turizma u Republici Hrvatskoj ima cilj podići kvalitetu života i rada lokalnog stanovništva i gospodarski i društveni napredak hrvatskog društva u cjelini.

Ključno obilježje Hrvatske kao turističke destinacije njezina je autentičnost koju odražavaju gostoljubivi, otvoreni i srdačni ljudi, raznolikost njenih regija te bogata prirodna i kulturna baština. Turizam u Hrvatskoj je više od poduzetništva. On je način života.

S ciljem zaštite i još bolje prezentacije resursa, kao i očuvanja duha dobrodošlice po kojem je prepoznatljiv hrvatski turizam, nužno je zaustaviti negativne trendove poput prekomjernog opterećenja prostora i sezonalnosti te pokrenuti održivu razvojnu paradigmu u skladu s najboljim praksama na globalnoj razini.

Monotona i standardizirana svakodnevnica, posao, kuća, posao, te stresna borba za osiguranje egzistencije, oduzima energiju, dovodi do zasićenja ljudskog organizma i stvara potrebu za odmorom i relaksacijom te obnavljanjem energije za budući posao. Za svakodnevno normalno obavljanje poslova i radnih zadataka čovjek treba zadovoljiti primarne potrebe (hrana, piće, odjeća, stanovanje), koje još možemo nazvati egzistencijalnim, jer osiguravaju ljudski bioritam i omogućuju njegovo svakodnevno obitavanje.

No, osim primarnih ili egzistencijalnih potreba svaka osoba ima i sekundarne potrebe (potreba za pripadnošću, potreba za poštovanjem, potreba za samoostvarenjem, potreba za znanjem i razumijevanjem i potreba za estetikom) koje život svake osobe čine smislenijim, kvalitetnijim, sadržajnijim i kompletnijim.

Turistički motivi ili pokretači za zadovoljavanje potreba su unutarnji poticaji čovjeka za uključivanje u turističke tokove i zadovoljavanje turističkih potreba. Turističko putovanje nastaje sa svrhom zadovoljavanja turističkih potreba, a te potrebe se javljaju nakon zadovoljavanja egzistencijalnih potreba. Najčešći motiv koji potiče ili pokreće na turističko putovanje je odmor, ali pored njega imamo i niz drugih motiva koji nas potiču za zadovoljavanje drugih potreba: sport i rekreacija, lov i ribolov, planinarenje, jedrenje, gastronomija, kulturne znamenitosti te novo iskustvo i doživljaji.

Turizam je globalni fenomen te je razvoj održivog turizma Hrvatske potrebno sagledavati i u kontekstu trendova na turističkom tržištu sa svrhom rasta konkurentnosti i kreiranjem poticajne turističke politike, uzimajući u obzir iskustva drugih usporedivih zemalja i prilagođavajući ih specifičnostima Hrvatske.

Kao posljednja faza povijesnog razvoja, Hrvatsku obilježava privatizacija i restrukturiranje turističkog sustava. Brojne privatizacijske afere su usporile Hrvatsku u odnosu na konkurenciju, a glavni problem razvoja turizma je nedefinirana vizija razvoja u budućnosti. Iako počeci bilježe razvoj turizma kontinentalnog dijela Hrvatske, danas to obilježje ostaje pomalo zanemareno. Većina ulaganja odlazi na obalna područja i sav razvoj je usmjeren na taj dio. Za daljnji razvoj hrvatskog turizma izuzetan potencijal pokazuje kontinentalni turizam. Kreiranje specijaliziranih turističkih paketa iznimno je važno za produljenje sezone.

Globalizacija je donijela brojne koristi turizmu i doprinijela je njegovom razvoju i bržem širenju. Došlo je do „ukidanja granica“ među državama te se time povećao broj ljudi koji se odlučuju na putovanja. Globalno gledajući, na svjetskoj i Hrvatskoj razini broj dolaska i noćenja je u stalnom porastu. Jedna od vrlo važnih problematika situacije u Hrvatskoj jest usmjeravanje politike najviše na razvoj turizma, što se s jedne strane smatra pametnim potezom u smislu da Hrvatska iskoristi svoja bogatstva za razvoj države, ali s druge strane taj se razvoj usmjerava samo na određene dijelove Hrvatske te time stvara socijalne i ekološke probleme.

Trendovi u turizmu

Budući pravci razvoja turizma Hrvatske determinirani su i trendovima na globalnom turističkom tržištu. Među mnogim kratkoročnim i dugoročnim trendovima ističu se oni koji su vezani za održiv i pristupačan turizam, digitalizaciju poslovanja, kao i demografske promjene.

Suvremeni potrošači žele u kratkom roku doći do informacija, traže informacije iz pouzdanih izvora, uključujući zajednice na internetu, žele personalizirano iskustvo, ali imaju strah od gubitka privatnosti.

Na cijeni je sigurnost, kao i mentalna i fizička dobrobit i proizvodi za ublažavanje stresa i anksioznosti. Potrošači žele veću fleksibilnost, a pristup brzom internetu i tehnološki napredak omogućuju im da rade izvan ureda. Žele fleksibilne, ekonomične i alternativne načine prijevoza. Raste zabrinutost za okoliš, a ekološka anksioznost preusmjerava ih prema održivim izborima proizvoda za iskustvo kupovine bez krivnje. 

Također, raste svijest stanovništva o potrebi održivog razvoja turizma. Interakcija između turizma i klimatskih promjena vrlo je izražena. S jedne strane, klima je važan čimbenik razvoja turizma i atraktivnosti turističke destinacije. Stoga su dionici u turizmu svjesni važnosti očuvanog okoliša i klime za dugoročan razvoj turizma. S druge strane, turizam koji ne počiva na postulatima održivosti ima značajan negativan učinak na klimu i okoliš, budući da pridonosi emisiji stakleničkih plinova koji izazivaju globalno zatopljenje.

Polazeći od činjenice da turizam predstavlja značajnu polugu ekonomskog razvoja u Republici Hrvatskoj, potrebno je ulagati napore kako bi se minimizirali negativni učinci turizma na okoliš, očuvali resursi za razvoj turizma, ali i kvalitetan život budućih generacija.

Na stanje u okolišu negativno utječe i prekomjerni turizam (eng. overtourism), kojeg Svjetska turistička organizacija (World Tourism Organization – UNWTO) definira kao turizam koji negativno utječe na percipiranu kvalitetu života lokalnog stanovništva i/ili kvalitetu doživljaja posjetitelja u određenoj destinaciji ili nekim njenim dijelovima.

Prekomjerni turizam predstavlja izazov upravljanju turističkim destinacijama. Posljedica je urbanizacije, gospodarskog razvoja, nižih troškova prijevoza, olakšanih putovanja i rastuće srednje klase u naprednim gospodarstvima i gospodarstvima u razvoju, što je pretvorilo gradove u sve popularnija odredišta za putovanja.

Turizam dostupan svima odnosi se na sve ljude koji, bez obzira na svoje životne okolnosti (na primjer, obitelji s malom djecom, mladi studenti, stariji ljudi), imaju pravo na pristup turističkim doživljajima. Cilj je potaknuti ključne dionike u turizmu na implementaciju mjera koje će rezultirati većim sudjelovanjem različitih skupina ljudi u turizmu, uključujući osobe s invaliditetom.

Turističke destinacije koje budu implementirale te mjere i razvile turističku ponudu koja će poboljšati turističko iskustvo svih skupina turista, ujedno će unaprijediti i kvalitetu života svojih stanovnika. Trend održivog, uključivog i svima pristupačnog turizma, poznat pod nazivom turizam za sve (Tourism for all), bit će okosnica razvoja turizma u nadolazećem razdoblju.

Turizam je danas pod snažnim utjecajem trenda digitalizacije poslovanja. Tehnološka i telekomunikacijska industrija napreduje velikom brzinom, što se odražava i na turizam. Uređaji postaju sve više povezani i podržani suvremenim tehnološkim rješenjima kao što su umjetna inteligencija (AI), Internet stvari (IoT) i 5G mreža. Informacijska tehnologija (IT) postala je dio svakodnevnog života, promijenila je način života, rada i provođenja slobodnog vremena.

Brisanje granica između vremena posvećenog radu i odmoru, kao i primjena suvremenih komunikacijskih tehnologija, omogućuju zaposlenim putnicima obavljanje posla na mjestima udaljenim od mjesta boravka i rada.

Turisti će u budućnosti imati različite potrebe i želje koje će zadovoljavati na specifične načine i oblikovati različite trendove. Na cijeni će biti personalizirana iskustva, unapređenje fizičkog i mentalnog zdravlja, autentični proizvodi i kulture. Mijenjaju se životne okolnosti, brišu se granice između vremena potrebnog za učenje, rad i odmor.

Očekuje se porast trenda ekonomije dijeljenja i života u zajednici. Dijelit će se prostor za život, učenje i rad. Tehnologija će omogućiti rad na daljinu i suradnju te fleksibilno radno vrijeme. U turizmu i industriji zabave primjenjivat će se virtualna i proširena stvarnost, autonomni prijevoz, umjetna inteligencija i biometrijska tehnologija. Društveni mediji će još uvijek biti izvor inspiracije za putovanja.

Zahtijevat će se individualizirani pristup proizvodima i uslugama. Segmentacija tržišta vršit će se prema životnim stilovima, a ne prema demografskim varijablama, budući da će se izgubiti stroge granice između spola, dobi ili etničke pripadnosti.

Suvremena tehnološka rješenja i digitalna transformacija mijenjaju način upravljanja turističkim destinacijama i poslovnim subjektima u turizmu te postaju sredstvo pomoću kojih će se destinacije pozicionirati kao pametne destinacije.

Sudionici na strani ponude u budućnosti trebaju u svoje poslovanje inkorporirati nova tehnološka rješenja i digitalizirati svoje poslovanje kako bi osigurali konkurentnost i održivi razvoj. Potrebno je razvijati nove turističke proizvode, odnosno pružati nove doživljaje koji će uključivati i primjenu digitalnih tehnologija, na primjer proširene i virtualne stvarnosti.

Destinacije trebaju postati pametne i održive, pristupačne svima, a turistički proizvodi trebaju turistima pružiti nezaboravno personalizirano i autentično turističko iskustvo.

S polazištem u izuzetno vrijednim raspoloživim prirodnim resursima održivi razvoj u cjelini, a naročito turizma, od najvećeg je značaja za ekonomiju Hrvatske. Održivi razvoj uključuje zadovoljavanje potreba današnje generacije bez dovođenja u opasnost mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe. On je usmjeren na očuvanje okoliša, udovoljavanje ljudskim potrebama, promoviranje unutar generacijske jednakosti, s jedne strane, te u konačnici na povećanje kvalitete života ljudi i ekonomski razvoj države. Bitan element održivog razvoja je razina i način korištenja obnovljivih i neobnovljivih resursa, s posebnim naglaskom na one neobnovljive.

Selektivni oblici turizma u RH

Poznato je kako turizam ima značajniju ulogu u razvoju gospodarstva naše zemlje. Hrvatska je zemlja koja svoje posjetitelje privlači neizmjernom prirodnom ljepotom, bogatom kulturnom baštinom i izrazito ugodnom klimom. Glavni cilj razvoja turizma u kontinentalnom dijelu je održivo korištenje svih prirodnih resursa kojima raspolažemo, ali i očuvanje bogate kulturne baštine.

Sve veća očekivanja turista potpomognuta su medijima i naprednim telekomunikacijama, većom obrazovanošću i prethodnim osobnim iskustvom i znanjem. Isti faktori utječu i na brže prenošenje informacija i sve veći utjecaj promocije usta do usta. Inovativne ponude i inscenacije, koje pored osnovnih standarda omogućuju i neobična iskustva, iznenađenja i poticaje, sve su prisutnije u turizmu.

Turisti time dobivaju posebnu atmosferu ili emotivnu dodatnu korist (ambijent, doživljaj, zabavu, avanturu, druženje s domaćinima itd.). Sve su izraženije promjene u potrebama potencijalnih turista rastom životnog standarda, pri čemu turisti raspolažu sa sve više novca uz racioniranje slobodnog vremena, a novac i vrijeme su dva osnovna preduvjeta za uključivanje u turističke tokove.

Rezultat je tih promjena sve veća popularnost kratkih i kružnih putovanja na kojima se najbrže i najudobnije može doživjeti najviše. Tržište se sve više raščlanjuje na podskupine koje su definirane životnim stilom, osobnim sklonostima, potrebama i životnim prilikama. Sve ovo potiče interes za različite oblike i vidove turizma na svim razinama turističke potražnje. To logično prati i sektor turističke ponude kroz brojne inovacije kako smještajnih kapaciteta tako i sadržajnih elemenata široke lepeze turističkog proizvoda.

Turisti današnjice tragaju za što kvalitetnijim odmorom, rekreacijom, zabavom i zdravljem, sve više sami istražuju i osmišljavaju putovanja ili pak to kombiniraju s aranžmanima specijaliziranih organizacija posredništva u formi agencija i turoperatora. Sve su češće u potrazi za nezagađenom atraktivnom prirodom koja nudi relaksaciju, zadovoljstvo, rekreaciju, zdravstvenu rehabilitaciju, umjetnost i tradiciju, kroz bijeg od zamorne svakodnevice ili pak putuju zbog različitih iracionalnih motiva.

Nakon ekspanzije masovnog turizma krajem prošlog stoljeća, razvoj turizma se usmjerava prema pojedincu te prema zadovoljavanju njegovih želja i potreba. Tu dolazi do razvoja ponude više različitih oblika turizma koji nastaju kao odgovor na turističku potražnju potrošača. Selektivni turizam predstavlja svojevrsni odgovor na probleme u suvremenom turizmu nastale utjecajem masovnog turizma.

Selektivni oblik turizma odnosi se na oblik turizma gdje je glavni fokus na aktivnostima i okruženjima koji su privlačni manjem broju turista, odnosno posebnim tržišnim nišama. Turisti postaju sve zahtjevniji te razvijaju potražnju za nesvakidašnjim i neobičnim turističkim proizvodom. Želje za autentičnim proizvodima, novim lokalitetima te nestandardnim aktivnostima, postaju motivacija za posjet nekoj destinaciji.

Ovakva putovanja uglavnom su individualna ili u formi manjih grupa. Prevladava fleksibilnija ponuda koja odgovara osobnim preferencijama potrošača. Nudi razne vrste doživljaja i odmora kao što su npr. pasivni odmor, rekreativni, avanturistički, relaksirajući, intelektualni i slično.

Bazirajući politiku i strategiju razvoja proizvoda u turizmu, na resursima destinacije, selektivne turističke vrste zainteresirane su za poticanje održivog razvoja na svom receptivnom tržištu. U domeni koncepcije održivog razvoja, selektivne turističke vrste potiču razvoj standarda neophodnih za zaštitu prirodnih resursa i povećanja sigurnosti turista u destinaciji. Sigurnost turista postaje sve važniji činitelj u ocjeni kvalitete destinacije i turističke ponude i važan činitelj u procesu odlučivanja o turističkoj destinaciji.

Održivi razvoj postaje strateška odrednica selektivnih turističkih vrsta i ključni činitelj njihovog razvoja. Vrlo važna karakteristika selektivnih turističkih vrsta očituje se u poticanju gospodarskog razvoja destinacije, posebice malog gospodarstva. Ova karakteristika traži više pažnje od strane državne administracije Hrvatske i svih zemalja u tranziciji obzirom da se veći dio nacionalne ekonomije temelji na malom i srednjem poduzetništvu.

S obzirom na postojanje nesuglasja glede definicije pojedinih oblika turizma posljedično se javljaju novi nazivi užih elemenata turističkih kretanja slijedom posebnih motiva, potreba i ciljeva što uvelike otežava kategorizaciju i klasifikaciju oblika selektivnog turizma.

U neke od poznatijih i traženijih oblika selektivnog turizma možemo ubrojiti:

−       sportsko – rekreacijski turizam,

−       zdravstveni turizam,

−       ruralni turizam,

−       agroturizam,

−       kulturni turizam,

−       poslovni turizam,

−       gastronomski turizam,

−       vjerski turizam.

Nadalje, selektivni turizma može se podijeliti na mnoge oblike unutar dvije osnovne podjele prema motivaciji te vanjskim učincima.

Podjela prema motivaciji:

−       rekreativni turizam (rekreativni turizam u bližim ili dalekim destinacijama, zdravstveni turizam),

−       kulturni turizam (kulturni svjetovni turizam i religijski turizam),

−       socijalni turizam (roditeljski turizam, turizam udruženja i saveza),

−       sportski turizam (aktivni i pasivni sportski turizam),

−       komercijalni turizam (poslovni i kongresni, turizam sajmova i izložbi),

−       politički turizam (diplomatski turizam, turizam političkih manifestacija).

Podjela prema uzrocima i vanjskim učincima:

−       prema podrijetlu (nacionalni turizam, međunarodni turizam),

−       trajanju boravka (turizam kratkog boravka, turizam tranzita ili graničnih prijelaza, rekreativni turizam na bližim odredištima, turizam dužeg trajanja boravka, turizam godišnjih odmora),

−       sezonama (ljetni turizam, zimski turizam),

−       broju sudionika (individualni turizam, kolektivni turizam, turizam skupina ili društava, klupski turizam, masovni turizam, obiteljski turizam),

−       dobu sudionika (turizam mladih, turizam treće dobi),

−       vrstama prijevoza (željeznički turizam, automobilski turizam, avionski turizam, pomorski, riječni i jezerski turizam),

−       vrsti smještaja (hotelski turizam, para – hotelski turizam, turizam sekundarnog domicila, kamping turizam),

−       učincima na platnu bilancu (aktivni turizam – receptivni turizam, pasivni turizam – emitivni turizam),

−       načinu plaćanja (socijalni turizam, turizam iz štednje i kredita),

−       sociološkim kategorijama (ekskluzivni i luksuzni turizam, tradicionalni turizam, turizam mladih, socijalni turizam).

Ipak, najznačajniji oblici manifestiraju kroz:

−       zdravstveni turizam (talasoterapija, balneoterapija, klimoterapija i silvo terapija),

−       sportski i rekreacijski turizam na moru, vodama i planinama sa specifičnim vidovima kao što su itinerarni – pješački, konjički (jahački), kružni (ciklički) turizam za „opušteni“ odmor u prirodnom okruženju i slično,

−       ruralni ili rustikalni (seoski) turizam u manjim mirnim primorskim i kontinentalnim naseljima,

−       kulturni turizam s najrazličitijim sadržajima i oblicima.

Analizom turizma Hrvatske uz ekonomske aspekte sagledani su i okolišni te društveni aspekti održivosti. Lokalno stanovništvo svjesno je potencijala koje Hrvatska ima i podržava daljnji razvoj turizma, no istovremeno naglašava nužnost odgovornog upravljanja i korištenja raspoloživih resursa. Stanovništvo u prosjeku drži kako su učinci koje turizam generira još uvijek u većini pozitivni, uz primjetnu razliku stavova po regijama, gdje je kod stanovnika Jadranske Hrvatske vidljiva snažnija percepcija negativnih utjecaja turizma.

Pored navedenog, značajno je naglasiti kako stanovništvo svih regija Hrvatske snažno podupire daljnji razvoj turizma te iskazuje visok stupanj zainteresiranosti za uključivanje u turističke razvojne procese. Navedeni pozitivni stavovi vezani za turizam, kao i visoka zainteresiranost lokalnog stanovništva, ukazuje na njihovu spremnost za aktivan angažman i promjene te kao takvi predstavljaju čvrstu osnovicu održivog razvoja turizma Hrvatske.

Razvoj kontinentalnog turizma

Hrvatski turizam se kroz povijest prilagođavao i razvijao u pozitivnom smjeru, iako nije zastupljen ravnomjerno u svim dijelovima zemlje, kao što je istaknuto ranije. Hrvatska ima dugu povijest koja je praćena problemom regionalizacije, većinom vezanim za probleme političke prirode. Promjene teritorijalnog ustroja češće su definirane prema političkim, a manje prema ekonomskim kriterijima.

Svima je znano kako je Hrvatska destinacija koja pruža uživanje u čistom plavom moru, razvedenim obalama i toplim mjesecima. Velika koncentracija na Jadran i obalu tijekom godina je ostavila trag na kontinentalni dio Hrvatske. Zbog velikog ulaganja u turizam u priobalna područja Hrvatske, dovelo je, ne samo do problema nerazvijenosti i neiskorištenosti kontinentalnog područja, nego je dovelo i do iseljavanja stanovništva. Ono čime bi se Hrvatska trebala predstavljati je bogatstvo velikim šumama, prostranim poljima, raznovrsnim vinogradima, posebnim kulturama, gastronomijom i mnogim posebnim proizvodima koji se mogu ponuditi turistima kao autohtonom ponudom.

Spomenut ćemo i kako je prava slika turizma u Hrvatskoj zabrinjavajuća. Karakterizira je visoka sezonalnost, izražena u ljetnim mjesecima, dostiže se infrastrukturni maksimum, degradira se prostor, a s druge strane je niska turistička zastupljenost u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Na plažama Jadrana je divno, sunce i more, luksuz izležavanja na ležaljkama i ispijanja koktela. Ona druga strana tog odmora iz snova – manje privlačna, su problemi sa zagađenjem okoliša i mora te negodovanje lokalnog stanovništva. Prenapučenost gradova, preopterećene autoceste na kojima dolazi do kilometarskih kolona na naplatnim kućicama i graničnim prijelazima. Povećava se crna statistika na našim cestama, jer dolazi do umora vozača, vlada nervoza i svima je u interesu da se što prije stigne na odredište i “baci u vodu”.

Mnogi, kojima je važnije dobiti personaliziran pristup, pronašli su alternativu. Odmor u zelenim bojama. Prednost turizma u ruralnim područjima je taj što su posjetitelji u izravnom kontaktu sa domaćinima – pružateljima usluge, te na taj način dobiju uslugu u intimnijem ozračju, usmjerenu ka zadovoljenju njihovih osobnih želja i potreba.

Kontinentalnu Hrvatsku zauzima najveći dio Hrvatske i u njoj živi više od polovice hrvatskog stanovništva. Čine ju više od 2,7 milijuna stanovnika i preko 64% BDP-a po stanovniku. Zauzima područje Gorskog kotara i Like koji su smješteni u Zaleđu Kvarnera i Sjeverne Dalmacije, Središnje Hrvatske i Zagorja, glavni grad Zagreb te Slavonija i Baranja. Podijeljena je na 13 županija i Grad Zagreb kao posebnu podregiju.

Uz snažno razvijeni primarni sektor djelatnosti, također prednjači i stupnjem razvijenosti sekundarnoga sektora, kao i u većini djelatnosti tercijarnoga sektora. Međutim, ona još uvijek zaostaje u turističkom razvoju. Turistička se djelatnost pretežno temelji na valorizaciji atraktivnih društvenih faktora (ustanove i priredbe), dok se atraktivni prirodni faktori iskorištavaju u manjoj mjeri.

U tom dijelu regije turistički najvažniji je Zagreb, koji prednjači u Hrvatskoj u pogledu koncentracije ustanova i priredbi. Zagreb kao glavni grad Republike Hrvatske i kulturno, znanstveno, gospodarsko, poslovno i kongresno turističko središte najviše dominira središnjim dijelom kontinentalne Hrvatske. Ostali veći gradovi Kontinentalne Hrvatske su Karlovac, Čakovec, Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Osijek, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar, Đakovo i Ilok.

Hrvatska ima brojne turističke atraktivnosti koje je potrebno valorizirati, osobito na kontinentalnom dijelu koji je najviše neiskorišten. Iako se turizam često suočava s problemom prostora, za ovaj dio Hrvatske taj problem nije u pitanju, već brojni drugi. Uz razvoj turizma na tom području stvorio bi se prostor koji bi bio dostupan svima, gradila bi se infrastruktura koja ne bi samo pozitivno utjecala na smanjenje nerazvijenosti, već bi i potencijalno omogućila otvaranje brojnih radnih mjesta. Različitim djelatnostima koje turizam pokriva i s kojima je povezan mogao bi se potaknuti razvoj mnogih gospodarskih grana, a prostor bi mogao postati generator ekonomskih vrijednosti.

Kontinentalni turizam, odnosno ruralni turizam je takav vid turizma koji se ne veže toliko za prostor/destinaciju, koliko za aktivnosti, kvalitetu i vrstu usluge. Selektivni oblici kontinentalnog turizma su: seoski, športsko-rekreacijski, zdravstveni, kulturni, lovni, ribolovni, vinski, gastronomski, eko, i dr. Malo tko će realno sagledati trenutno stanje i mogućnosti razvoja turizma u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Jadran ima sigurnu bazu, a to je “sunce i more”.

Kontinentalni turizam uz sunce nudi pregršt drugih prirodnih atrakcija. Ta oaza mira i tišine, netaknute prirode, autohtonih delicija, bogate kulturno-povijesne baštine, je idealna za bijeg iz užurbane svakodnevne sredine. Razvoj kontinentalnog turizma značajan je za razvijanje ruralnih područja. Njegova važnost se očituje i u očuvanju lokalnog identiteta, običaja i tradicije te jačanje autohtone ponude i proizvodnje. 

Za postizanjem dugoročno održivog rasta i poslovanja, potrebno je postizanje razvojnog konsenzusa.  Konsenzus treba biti postignut između svih dionika turističke destinacije u kontinentalnom dijelu Hrvatske. To podrazumijeva postavljanje zajedničkih vizija, misija i ciljeva te na kraju i realizaciju istih.

Kontinentalni turizam ima razvijen seoski, ali i zdravstveni turizam kroz brojne ljekovite toplice poput Varaždinskih toplica, Stubičkih, Krapinskih i Tuheljskih toplica. U Međimurju, najsjevernijoj pokrajini, glavna je destinacija termalni centar Sveti Martin na Muri. Na desnoj obali Drave smješten je Varaždin, koji je kratkotrajno u 18.st. imao funkciju hrvatske prijestolnice. Glavne su atrakcije grada kulturno-povijesni spomenici (najbolje očuvana barokna jezgra u Hrvatskoj) i priredbe (ponajprije koncertne, od kojih su najpoznatije Varaždinske barokne večeri i Špancirfest).

U Podravini, sjeveroistočno od Zagreba, glavna je atrakcija naselje Hlebine s galerijom slika svjetski poznate naivne umjetnosti. Na Dravi su uređena kupališta, koja uglavnom imaju lokalno turističko značenje, a najvažnija je Šoderica kod Koprivnice. Na tom se području razvija i lovni i ribolovni turizam te izletnička središta. Jugoistočno od Zagreba i Siska, na sutoku Save, Une, Kupe, Lonje i Struge, smješten je park prirode Lonjsko polje sa zaštićenim močvarnim prostorima.

Grad Karlovac, osnovan 1579. godine, poznat po najvećem festivalu piva u Hrvatskoj, staroj gradskoj jezgri podignutoj unutar planski izgrađene šesterokrake zvjezdaste utvrde, kao i četiri rijeke koje teku na širem gradskom području (Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra). Zapadni i središnji dio Slavonije važan je po atraktivnim prirodnim faktorima, posebice hidrogeografskim i geomorfološkim.

Od hidrogeografskih najvažniji su termalni centri: Daruvarske toplice, Lipik i Velika, a od geomorfoloških važan je Park prirode Papuk na istoimenoj gori. Park prirode Kopački rit, jedno od najvećih močvarnih područja u Europi, smješteno u Baranji nedaleko od utoka Drave u Dunav. Kopački rit privlači posjetitelje slikovitim krajolicima, ptičjim i ribljim vrstama, gastronomskom ponudom, ribičkim, lovnim i agroturizmom. Najprepoznatljiviji dio ovog dijela Hrvatske je prirodni fenomen poznat u svijetu i uvršten u listu Svjetske kulturne i prirodne baštine, a to je Nacionalni park Plitvička jezera.

Kontinentalni dio Hrvatske obiluje mogućnostima za razvoj brojnih selektivnih oblika turizma, između kojih se ističu eko i etno turizam. Idealna podloga za razvoj tog turizma su bogatstvo netaknute prirode i slaba naseljenost ruralnih područja. Odlika te vrste selektivnog turizma je što se on bazira na boravku na autentičnim lokacijama u kojima se njeguje poseban stil života. Riječ je o očuvanju tradicije, običaja, gastronomije i lokalnih događanja.

Kontinentalna Hrvatska nalazi se na povoljnom prometnom položaju, a zahvaljujući modernom sustavu prometnica lako je doći do željene destinacije ako se putuje automobilom. Kopneni promet ima dugu tradiciju, ali se znatnije razvio tek u novije vrijeme, s pojavom mogućnosti masovne serijske proizvodnje mehaničkih naprava.

Kada su na ovom području bili stvoreni osnovni društveno-ekonomski preduvjeti za vlastito kreiranje prometne mreže, oni su bili iskorišteni samo manjim dijelom, prije svega za pojačavanje veza kontinentalnog područja s primorjem.

Turizam Kontinentalne Hrvatske pokazuje potencijal u daljnjem razvoju hrvatskog turizma i ukupne turističke ponude. Da bi neka destinacija bila konkurentna, mora imati raznovrsnu ponudu, a kontinent ima potencijal za stvaranje i jačanje prepoznatljivosti hrvatskog turizma kroz različite selektivne oblike turizma.

Nakon razvoja masovnog turizma, dolazi do usmjeravanja turizma prema pojedincu kao sudioniku turističkog putovanja. Posljedicom toga javlja se više posebnih oblika turizma koji odražavaju zahtjeve turističkih potrošača, njihovih preferencija, sa specifičnim uslugama i potrebama koje žele zadovoljiti na nekom putovanju.

Selektivni turizam možemo definirati kao sintetički i generički pojam koji označava novu kvalitetu suvremenog i budućeg turizma, koji je utemeljen na selekciji programa, odgovornom ponašanju svih sudionika, ekološkom i ekonomskom načelu uravnoteženog razvoja, kvalitetnoj razini te izvornom identitetu i humanitetu usluge, uz poželjan uravnotežen odnos broja turista i broja lokalnih stanovnika na određenom području.

Selektivni oblici turizma potiču razvoj standarda neophodnih za zaštitu prirodnih resursa i povećanja sigurnosti turista u destinaciji. Sigurnost turista postao je jedan od najvažnijih čimbenika u ocjeni kvalitete u destinaciji, kao i turističkoj ponudi. Ovim oblicima turizma potiče se gospodarski razvoj određene destinacije.

Kako bi Hrvatska izgradila imidž destinacije u kojoj se mogu doživjeti autentični doživljaji u slikovitim selima, od iznimne je važnosti osigurati potrebnu infrastrukturu, educirati turističke djelatnike, uspostaviti partnerstvo i umrežiti razne gospodarske subjekte, te aktivirati lokalno stanovništvo u kreiranju aktivnosti vezanih s tradicijom i kulturom. Bitan segment je svakako razvoj ekološke poljoprivrede, kao i poticanje proizvodnje autohtonih proizvoda.

Održivi razvoj nužno implicira maksimalizaciju pozitivnih i minimalizaciju negativnih ekonomskih, društvenih i okolišnih učinaka turizma što će osigurati unapređenje razine kvalitete života lokalnog stanovništva. Navedeno ukazuje kako će o odgovorima na sve identificirane izazove turizma Hrvatske ovisiti i unapređenje razine kvalitete života.

Naime, adresiranjem definiranih potreba poput ublažavanja sezonalnosti, osiguranja ravnomjernijeg regionalnog razvoja, jačanja svih karika u lancu vrijednosti, unapređenja prometne povezanosti, stvaranja boljih uvjeta rada i slično, nedvojbeno će rezultirati unapređenjem kvalitete života lokalnog stanovništva u turističkim destinacijama.

U procesu poticanja poduzetničkih aktivnosti u cilju razvoja inovativnih turističkih proizvoda i osiguranja cjelogodišnjeg poslovanja više dodane vrijednosti, moguće je značajnije povezivanje i umrežavanje turizma s ostalim sektorima poput poljoprivrede, ribarstva, digitalizacije, prometa, energije i okoliša, zdravstva te sporta, kulture i kreativnih industrija što također otvara mogućnost prostorno ravnomjernijeg i cjelogodišnjeg turizma.

Tako koncipiran integrirajući i održivi turizam poticajan je za demografiju, razvoj poduzetništva i nove inovativne poslovne projekte kako u turizmu tako i djelatnostima koji su za njega direktno ili indirektno vezani, čime se jačaju multiplikacijski učinci turizma. Jačanje umreženosti turizma i ostalog gospodarstva rezultirat će unapređenjem kvalitete života, osnaživanjem društvene uključenosti i smanjivanjem socijalnih nejednakosti.

Hrvatska je prepoznatljiva kao zemlja sa tisuću otoka, ali je isto tako ona i destinacija sa tisuću dvoraca. Zajednička promocija i morskog i kontinentalnog turizma svakako bi dala povoljne rezultate. Tu nije riječ o konkurenciji, nego o komplementarnim granama koje se savršeno nadopunjuju i tvore cjelinu.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. Ministarstvo turizma i sporta, Nacrt strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine, srpanj 2022.
2. Alfier, D.: Turizam – Turističke funkcije kulture i kulturne funkcije turizma, Turizam - izbor radova, Zagreb, Institut za turizam, 1994.
3. Blažević, B.: Turizam u gospodarskom sustavu, Opatija, Fakultet za turizam i hotelski menadžment, 2007.
4. Dulčić, A.: Upravljanje razvojem turizma, Zagreb, MATE d.o.o., 2001.
5. Bartoluci M. i Čavlek N.:Turizam - ekonomske osnove i organizacijski sustav. Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.
6. Geić S.: Menadžment selektivnih oblika turizma: Sveučilište u Splitu, 2011.
7. Jadrešić, V.: Janusovo lice turizma: od masovnog do selektivno – održivog turizma, Plejada, Zagreb, 2010.
8. Ružić, P.: Ruralni turizam, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula ,2009.
9. Vukonić, B., i Čavlek, N.: Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb, 2011.
10. https://www.kurija-jankovic.com/blog-archive/vaznost-razvoja-kontinentalnog-turizma/