Plaća i primici radnika na temelju radnog odnosa

Radni odnos se zasniva ugovorom o radu. To je ugovorni odnos koji se zasniva dvostrano obveznim ugovorom, kao rezultatom suglasnosti volja ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora o radu. Između ostalih, to je podatak o bruto plaći, uključujući bruto iznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo, uz mogućnost da se umjesto navedenog podatka uputi na neki drugi izvor prava, odnosno na neki zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja.

Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) plaća je definirana kao primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka.

Zakonom o radu su definirani i primici radnika na temelju radnog odnosa, koji su po svom obilježju materijalno pravo iz radnog odnosa ili predstavljaju naknadu troška radnika, a koji se uređuju kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca te ugovorom o radu. Primici radnika na temelju radnog odnosa se ne smatraju plaćom.

Pritom, kriterij oporezivosti odnosno neoporezivosti nekog primitka nije relevantan u kontekstu definicija Zakona o radu.

Je li nagrada za radne rezultate dio plaće ili materijalno pravo?

Dodatkom na plaću, između ostalog, može se smatrati i primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija), pri čemu takav dodatak mora odgovarati gore navedenoj definiciji plaće koja zahtijeva kumulativno ispunjenje oba kriterija, tj. i da se radi o primitku za obavljeni rad, i da se radi o primitku za određeni mjesec.

S druge strane, nagrada (tzv. bonus) mogla bi biti primitak isplaćen radniku za obavljeni rad, međutim nedostaje joj ispunjenje kriterija redovitosti isplate, zbog čega se neće smatrati plaćom.

Slijedom navedenog, nagrada za radne rezultate će se smatrati plaćom, i to dodatkom definiranim odredbom članka 90. stavka 4. Zakona o radu ako je ispunjen kriterij redovitosti isplate takvog materijalnog prava. Odnosno, ako nagrada za radne rezultate ispunjava kriterij redovitosti na način kako je prethodno navedeno, odnosno isplaćuje se jednako kako se isplaćuje plaća, odgovarat će definiciji plaće iz članka 90. Zakona o radu.

Međutim, ako ne ispunjava kriterij redovitosti na prethodno navedeni način (primjerice, isplaćuje se početkom ili krajem jedne kalendarske godine za uspješnost u radu u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini), može se tretirati kao materijalno pravo u vezi s radom iz čl. 90.a Zakona o radu.

Materijalna prava iz radnog odnosa, osim nagrade za radne rezultate, predstavljaju jubilarne nagrade, božićnice, regres, otpremnine zbog odlaska u mirovinu i slično ili su to pak primici koji predstavljaju naknadu troškova radnika za prijevoz na posao i povratak s posla, troškovi vezani uz rad na izdvojenom mjestu rada, za službena putovanja, za rad na terenu i drugo.

Pored ovih materijalnih prava postoje i druga prava u koja ulaze razne potpore, nagrade i sl., koje radnici ostvaruju i koja se isto tako svrstavaju u ovu skupinu prava.

Imaju li svi radnici pravo na nagrade za radne rezultate?

Kao što smo ranije rekli, primitke koje radnici ostvaruju pored svoje osnovne plaće i dodataka na plaću, zajedničkim nazivom zovemo - materijalna prava. Tko ima pravo na materijalna prava i prema kojim kriterijima? Što u slučaju da poslodavac, unatoč tome što nije u obvezi, želi svojim radnicima isplatiti određene nagrade?

Zakon o radu, kao krovni propis koji uređuje radne odnose, ne propisuje pravo radnika na primitke koji se smatraju materijalnim pravima. Odnosno, Zakonom o radu je samo propisano da se materijalna prava radnika utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

Dakle, iz navedene odredbe Zakona o radu proizlazi da se materijalna prava ne moraju utvrditi i isplatiti razmjerno ugovorenom radnom vremenu, već radnici mogu dobiti isti iznos materijalnih prava iako ne rade u punom radnom vremenu, ako je tako propisano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Možemo zaključiti kako su materijalna prava radnika te opseg i uvjeti isplate uređeni kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ali i samim ugovorom o radu. Drugim riječima, ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim internim aktom poslodavca nije propisano to pravo, radnik ne ostvaruje to pravo temeljem Zakona o radu. U tom slučaju radnik ih neće ostvariti iako ih zahtjeva, a ukoliko ih poslodavac ne želi isplatiti.

Ipak, ukoliko pravo radnika na nagradu za radne rezultate nije uređeno niti jednim od izvora radnog prava, a poslodavac navedenu nagradu svejedno želi svojim radnicima isplatiti, onda može sastaviti i donijeti “Odluku o isplati nagrade za radne rezultate za 2023. godinu.”. Poslodavac može samostalno odlučiti želi li i kojim radnicima isplatiti prigodne nagrade i darove.

Ako su materijalna prava različito uređena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, temeljem Zakona o radu primjenjuje se ono materijalno pravo koje je za radnika povoljnije.

Porezni tretman isplate nagrade za radne rezultate

Počevši od 1. prosinca 2018. godine, izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak, omogućena je neoporeziva isplata nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.) do propisanih iznosa.

Poreznim propisom (Pravilnikom o porezu na dohodak - NN 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 74/20, 1/21, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23 - ispr. i 56/23)) propisano je do kojih iznosa se materijalna prava mogu isplaćivati neoporezivo, no samo izvorima radnog prava (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i dr.), radnik može ostvariti pravo na određene isplate.

Ako poslodavca izvori radnog prava ne obvezuju te navedeno pravo nije dao radniku putem autonomne odluke o isplati, bez obzira na to što porezni propisi omogućavaju neoporezivu isplatu, radnik ne ostvaruje pravo na isplatu nagrade za radne rezultate.

Prema poreznim propisima ne postoji ograničenje isplate materijalnih prava za radnika koji se zaposlio u tijeku godine. No, pravo na neoporezivu isplatu prigodnih nagrada imaju isključivo radnici, ali ne i ostale osobe koje za društvo obavljaju određene poslove. Navedeno znači da studenti koji rade putem studentskih udruga, članovi uprave koji nisu u radnom odnosu ili druge fizičke osobe koje rade putem ugovora o djelu i/ili autorskog ugovora nemaju pravo na neoporezive isplate prigodnih nagrada i darova.

Dakle, porezni propisi ne propisuju pravo radnika na neoporezive primitke, već isključivo propisuju vrste i maksimalne neoporezive iznose, a poslodavci odlučuju hoće li i u kojem iznosu isplaćivati navedene primitke i to definiraju izvorom radnog prava.

Poslodavcima je omogućeno da svoje radnike nagrade za radne rezultate u obliku novčane nagrade ili kao dodatak uz mjesečnu plaću, dodatnu plaću i sl., a da se pritom ta nagrada smatra neoporezivom. Nagrade za radne rezultate mogu se isplatiti odjednom, mjesečno, tromjesečno, polugodišnje ili proizvoljno, sukladno mogućnostima i željama poslodavca. Pritom bi trebalo obratiti pažnju da postoje kriteriji po kojima se radnici nagrađuju te izbjeći opasnost od diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

Pravilnikom o porezu na dohodak nisu propisani nikakvi posebni uvjeti za isplatu nagrade, osim da se nagrada mora isplatiti na transakcijski račun radnika što znači da se ne može isplatiti u gotovini. Nastavno na prethodno navedeno i budući da Pravilnikom nisu propisani nikakvi kriteriji koje bi poslodavci trebali primjenjivati pri isplati navedene nagrade, proizlazi da se nagrada može isplatiti svim radnicima, odnosno onim radnicima za koje poslodavac donese odgovarajuću odluku.

Naravno, poslodavci koje obvezuju kolektivni ugovori, ugovori o radu ili pravilnici o radu također su dužni isplaćivati nagrade za radne rezultate sukladno odredbama u istima.

Potrebno je naglasiti kako korištenje nekoga od prava propisanih posebnim propisima (o zdravstvenom, mirovinskom osiguranju ili nekim drugim propisom) od strane radnika nije, prema Pravilniku o porezu na dohodak, prepreka za isplatu nagrade.

Zakonodavac je odredio samo maksimalni godišnji iznos od 995,43 eura koji se može radnicima isplatiti neoporezivo na ime nagrade za radne rezultate i nije pobliže odredio kada i pod kojim uvjetima, niti je definirao zakonske prepreke radi kojih se isto ne bi moglo isplaćivati ili bi se pak isplaćivalo u djelomičnim iznosima.

Ipak, poslodavac može svojom autonomnom odlukom o isplati, ili ugovorom o radu te pravilnikom o radu, ograničiti isplatu nagrade samo na radnike koji rade npr. cijelu tekuću godinu, koji su koristili neko od propisanih prava najviše pola kalendarske godine i sl. Pritom, poslodavac može autonomno odlučiti hoće li nagradu isplatiti svim radnicima ili samo nekima od njih, pri čemu visina isplate nagrade ne mora biti u jednakim iznosima.

To znači da se nekim radnicima nagrada može isplatiti u punom neoporezivom iznosu – 995,43 eura, a nekim radnicima manje, ovisno o propisanim kriterijima.

Stoga, nagrada za radne rezultate može se isplatiti radnicima koji imaju sklopljen ugovor o radu s poslodavcem i koji:
− cijelo vrijeme rade,
− su na godišnjem odmoru,
− su na bolovanju na teret poslodavca/HZZO-a,
− koriste pravo na rodiljni/roditeljski dopust i dr.

Dakle, kako ne postoje nikakvi dodatni kriteriji (osim eventualno interno definiranih u ugovorima o radu ili pravilnicima o radu te osnovnog uvjeta da radnik s poslodavcem ima sklopljen ugovor o radu), a koje bi poslodavci trebali primjenjivati pri isplati navedene nagrade, proizlazi da se nagrada može isplatiti svim radnicima, odnosno onim radnicima za koje poslodavac donese odgovarajuću odluku.

Neoporeziva nagrada za ostvarene rezultate rada propisana je u godišnjem iznosu od 995,43 eura po radniku i može se isplatiti samo osobama koje su s isplatiteljem zasnovale radni odnos. Iznos od 995,43 eura ne podliježe obvezi plaćanja doprinosa i poreza i ne utječe na visinu prava radnika u sustavima socijalnih osiguranja.

No, skrećemo pažnju kako je neoporeziva svota ograničena na godišnjoj razini po poreznom obvezniku, pa isplatitelji moraju na mrežnim stranicama Porezne uprave provjeriti je li njihov radnik kod drugog ili drugih isplatitelja iskoristio tu poreznu pogodnost u 2023. godini. U pravilu je provjera potrebna za radnike koji su zaposleni tijekom 2023., a ako su prije toga bili u radnom odnosu kod drugog poslodavca te za radnike koji rade s nepunim radnim vremenom kod dvaju ili više poslodavaca.

Ukoliko se nagrada za radne rezultate isplaćuje u svoti koja prelazi 995,43 eura ili se isplaćuje osobi koja je tijekom godine u cijelosti ili djelomično iskoristila pravo na taj neoporezivi primitak ili je pak aktom koji obvezuje poslodavca ugovoreno odnosno određeno da se nagrade, bonusi i slični oblici stimulacije i nagrađivanja isplaćuju kao plaća, poslodavac je u tom slučaju dužan na isplaćene svote obračunati i platiti sva propisana javna davanja iz plaće i na plaću.

Izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) koje su stupile na snagu 28.11.2020. proširena je lista novčanih potraživanja koja ne mogu biti predmetom ovrhe, pa tako lista novčanih potraživanja koja su izuzeta iz ovrhe obuhvaća između ostalog i primitke i novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika do kojih se ne smatraju oporezivim primicima.

Osobama koje imaju otvoren zaštićeni račun neoporeziva se nagrada isplaćuje na račun zaštićen od ovrhe na novčanim sredstvima, ali nije dopuštena isplata u gotovu novcu i u dobrima ili uslugama.

Iskazivanje neoporezivih primitaka na isplatnim listama

Novim Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (NN 68/23.) propisuje se sadržaj obračuna isplaćene i neisplaćene plaće odnosno naknade plaće i isplaćenih primitaka (otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor).

Poslodavci su bili obvezni najkasnije do 1. listopada 2023. godine, uskladiti svoje obračunske isprave s navedenim Pravilnikom. To znači da se svi primici isplaćeni nakon 1. listopada 2023. trebaju iskazivati na novim isplatnim listama.

Poslodavac je obvezan, najkasnije 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće, otpremnine, ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su te svote utvrđene (čl. 93. st. 1. Zakona o radu).

Sukladno čl. 93. st. 4. Zakona o radu, poslodavac je obvezan u obračunu plaće ili naknade plaće, iskazati i svotu dospjelih i isplaćenih primitaka koje radnik, u skladu s čl. 90.a Zakona o radu, ostvaruje temeljem radnog odnosa (primici radnika temeljem radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom). To znači da je poslodavac prema odredbama Zakona o radu, na isplatnoj listi obvezan iskazati i primitke koje isplaćuje redovito uz plaću radnika kao što je prijevoz s posla na posao, nagradu za radne rezultate, paušalnu prehranu i sl., kao i sve ostale neoporezive primitke radnika.

Obračun primitaka na temelju radnog odnosa, koji se u smislu Zakona o radu ne smatraju plaćom, sadrži podatke o vrstama i svotama primitaka koje radnik ostvaruje na temelju radnog odnosa, te oznaku razdoblja (godina, mjesec, više mjeseci) za koji se primitak isplaćuje.

Zakonodavac je podijelio primitke koji se ne smatraju plaćom, a isplaćuju se na temelju radnog odnosa na oporezive i neoporezive te ih na taj način isplatitelji trebaju iskazati na IP1 obrascu.

Bonusi radnika

Motivacija zaposlenika direktno utječe na njihove radne performanse, produktivnost i zadovoljstvo. Radna uspješnost se najčešće kompenzira, odnosno nagrađuje kroz varijabilni dio plaće, odnosno “proviziju” koju zaposlenik ostvari zbog ispunjavanja unaprijed jasno postavljenih ciljeva mjerenih kroz jasno određene parametre.

Nagrađivanje za postignuti rezultat predstavlja snažan motivacijski faktor zaposleniku, a poslodavcu veću šansu za ostvarivanje ciljeva. Zadovoljstvo zaposlenika i pravedna plaća jedni su od najsnažnijih pokretača posla, a danas je tendencija ponuditi zaposlenicima dobre i izazovne poslovne uvjete i pravednu zaradu, kako bi se najuspješnije zaposlenike zadržalo u kompanijama.

Materijalna kompenzacija ovisi o politici i praksi organizacije, a temelj je za motiviranje radnika. U kontekstu radnih odnosa, bonusom se smatraju naknade koje se isplaćuju radnicima kao nagrada za dobro obavljeni posao koji je rezultirao ostvarenim primitkom iznad plaće za redoviti rad prema ugovoru o radu.

Bonus odnosno trinaesta plaća koju poslodavac isplaćuje svojim radnicima može imati dvojak tretman. U pravilu su te isplate oporezive, međutim, Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je da se radnicima neoporezivo mogu isplaćivati nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja, u iznosu do 995,43 eura godišnje, o čemu je ranije bilo više riječi.

No, spomenuta se odredba primjenjuje i na bonuse odnosno “trinaestu plaću” jer je to, u suštini, jedna vrsta nagrađivanja radnika. Dakle, “bonusi” su neoporezivi do 995,43 eura godišnje, a iznos preko toga je oporeziv. Napominjemo da su u praksi nerijetke specifične okolnosti u kojima je određeno primanje već određeno ugovorom u bruto iznosu, pa je potrebno razmotriti okolnost svakog pojedinog slučaja.

U slučaju da se radi o oporezivoj isplati, potrebno je obračunati:
− doprinose za mirovinsko osiguranje (I. stup 15% i II. stup 5%, odnosno I. stup 20%),
− porez na dohodak,
− možebitni prirez porezu na dohodak,
− doprinos za zdravstveno osiguranje.

Bonus ili trinaesta plaća može se isplatiti zajedno s redovnom plaćom ili odvojeno od plaće. Ako se isplata trinaeste plaće obavlja nakon isplate redovite plaće, ne može se koristiti osobni odbitak jer je već iskorišten kod isplate redovne plaće (osim iznimno, kada je plaća jako niska pa se porezna osnovica pri obračunu redovne plaće uz korištenje odbitka ne utvrđuje).

Najčešće se isplata bonusa povezuje s menadžmentom (članovima uprave, izvršnim direktorima i slično), a ostvaruje se temeljem ostvarenog rezultata društva odnosno na drugi način određen aktom isplatitelja. U pravilu se radi o visokim svotama isplate pa je najveći dio isplate oporeziv.

Bonusi su oporezivi dohodak koji se u praksi najčešće isplaćuju menadžerima koji obavljaju poslove u društvu u svojstvu zaposlenika. Riječ je o osobama koje nisu kapitalom vezane za društvo te se te isplate smatraju dohotkom od nesamostalnog rada koji nije plaća za određeni mjesec, već godišnja isplata koja nije pokrivena radnim satima.

Budući da dohodak od nesamostalnog rada podliježe osim poreza na dohodak i obveznim doprinosima, treba slijediti načelo da se doprinosi uvijek obračunavaju prema važećim propisima godine u kojoj je primitak nastao, a porez na dohodak podliježe propisima važećim u trenutku isplate. To je slučaj kada se menadžeru isplaćuje bonus iz zadržanog dobitka ostvarenog u protekloj godini. Ako je pak riječ o isplati bonusa na teret troškova tekuće godine tada se doprinosi i porez obračunavaju prema važećim propisima u trenutku isplate.

Umjesto zaključka, najava

Prema trenutnom Prijedlogu Vlade RH, upućenom u javno savjetovanje, od početka 2024. godine, godišnji iznos nagrada za radne rezultate povećat će se sa 995,43 eura na 1.120 eura. S prvim danom 2024. godine, prema prijedlogu, povećava se maksimalni iznos neoporezivih primitaka i to u prosjeku za značajno više od 20 posto. Takva odluka ide u prilog svim poslodavcima, koji svoje zaposlenike nastoje zadržati i povećanjem ukupnih prihoda kroz novčane nagrade.

Povećanje neoporezivog limita za isplatu nagrade za radne rezultate od 13 posto na 1.120 eura je korak u dobrom smjeru, no istovremeno je to i alat poslodavcima za povoljniju isplatu trinaeste plaće.

Ivan VIDAS, mag. oec.

Izvori:
1. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23)
2. Zakon o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23)
3. Pravilnik o porezu na dohodak (NN 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 74/20, 1/21, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23 - ispr. i 56/23)
4. https://uznr.mrms.hr/placa-i-primici-radnika-na-temelju-radnog-odnosa/
5. https://www.minimax.hr/blog-novcana-nagrada-radne-rezultate-isplata-bonusa-odnosno-trinaeste-place-2019-godini/
6. https://www.rrif.hr/iskazivanje_neoporezivih_primitaka_na_isplatnim_li-2296-vijest/
7. https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/definiranje-fiksnog-i-varijabilnog-dijela-place-i-oblici-nagra%C4%91ivanja-uspjesnosti-zaposlenika-47564
8. https://www.rrif.hr/clanak-17723/
9. https://lidermedia.hr/financije/neoporezivi-primici-poslodavci-od-iduce-godine-svakom-zaposleniku-mogu-isplatiti-dodatnih-565-eura-godisnje-154073