Što su to digitalne radne platforme?

Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) uređuje se rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, određuju se pojmovi i propisuju posebna prava i obveze koje nastaju između poslodavca i radnika, propisuje se minimalna razina prava i radnih uvjeta kada takav rad obavljaju druge fizičke osobe te prava i odgovornosti digitalnih radnih platformi radi osiguranja njihova transparentnog rada.

Digitalna radna platforma je, u smislu Zakona o radu, fizička ili pravna osoba koja pruža usluge koje se na zahtjev primatelja usluge pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji.

Pojednostavljeno rečeno, to su sučelja koja koriste internet za povezivanje raspršenih mreža pojedinaca kako bi se olakšala digitalna interakcija među ljudima, To se osobito odnosi na ponuđače roba i usluga te njihove korisnike jer se tako stvara nova vrsta tržišta. Vrijednost ovog poslovnog modela je u tome što olakšava razmjenu između kupaca i pružatelja usluge ili prodavatelja robe.

Transakcija mora biti brza i funkcionalna kako bi model funkcionirao. Primjeri nekih digitalnih platformi koje su vam poznate su Wolt, Upwork, Bolt, Uber.

Agregator je, u smislu Zakona o radu, fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih radnih platformi.

Odredbe Zakona o radu primjenjuju se na digitalne radne platforme i na agregatore koji na taj način organiziraju rad koji se obavlja na području Europske unije, neovisno o mjestu njihova poslovnog nastana i prava koje se inače primjenjuje.

Digitalna radna platforma i agregator dužni su, pod uvjetima propisanim Zakonom o radu, upisati se u evidenciju ministarstva.

Nadalje, digitalna radna platforma i agregator ne smiju na tržištu obavljati registriranu djelatnost ako nisu upisani u evidenciju ministarstva.

Pri obavljanju poslova posredovanja za digitalnu radnu platformu agregator ne smije radniku naplatiti naknadu za posredovanje. Digitalna radna platforma ne odnosi se na pružatelje usluga čija je primarna svrha dijeljenje resursa ili preprodaja robe ili usluga.

Rad putem digitalnih platformi omogućio je ubrzani razvoj tehnologije 21. stoljeća, a on se itekako razlikuje od “starih” i ustaljenih oblika rada na koje smo svi navikli. Tu se prvenstveno misli na obrasce rada kao što su radno vrijeme, klasični odnos poslodavac - zaposlenik, mjesto rada, organizaciju rada i dr.

Karakterizira ga trostrani odnos - imamo pružatelja usluge koji se u Hrvatskoj najčešće naziva agregator (to može biti osoba koja obavlja rad ili je primila neku narudžbu ili tvrtka partner u tom odnosu), samu digitalnu platformu te primatelja usluge, odnosno klijenta.

Evidenciju rada korištenjem digitalnih radnih platformi s 1. siječnja 2024. godine počelo je voditi ministarstvo nadležno za rad putem informacijskog sustava Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER).

Podzakonski propisi koji razrađuju zakonsku materiju, odnosno uređuju pitanja tehničke, organizacijske i postupovne naravi stupili su na snagu također s početkom 2024. godine, a Pravilnikom o evidenciji rada korištenjem digitalnih radnih platformi (NN 150/2023) predviđeno je da spomenutom sustavu, radi registracije platformi i agregatora te dostave podataka o pokazateljima opsega rada, pristupaju samo digitalne radne platforme.

Poslodavac za kojeg radnik posao obavlja putem digitalne radne platforme

Radnici koji rad obavljaju putem digitalnih radnih platformi mogu zasnovati radni odnos izravno s digitalnom radnom platformom ili s agregatorom kao njezinim posrednikom.

Digitalna radna platforma ili agregator je poslodavac radniku koji rad obavlja osobno korištenjem digitalne radne platforme.

Ako je agregator radniku poslodavac, digitalna radna platforma solidarno odgovara za obveze koje taj agregator, kao njezin posrednik na tržištu, ima prema radniku kojeg zapošljava radi obavljanja poslova za digitalnu radnu platformu.

Iznimno, digitalna radna platforma može se osloboditi solidarne odgovornosti ako dokaže da agregator koji je registriran prema posebnom propisu i s kojim je sklopila ugovor uredno izvršava obvezu prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnika, da redovito podmiruje trošak plaće radnika i da nema utvrđen porezni dug.

U svrhu dokazivanja prethodno navedenih činjenica, digitalna radna platforma može prije sklapanja ugovora s agregatorom, odnosno jednom mjesečno tijekom trajanja toga ugovora, od agregatora zatražiti:
1. potvrdu nadležnog poreznog tijela o nepostojanju poreznog duga agregatora,
2. izjavu agregatora da je za sve radnike izvršio prijavu na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje prema posebnom propisu,
3. dokaz da agregator za sve radnike redovito podmiruje ukupan trošak plaće.

Radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme je, u smislu Zakona o radu, fizička osoba koja na temelju sklopljenog ugovora o radu, u radnom odnosu obavlja poslove za digitalnu radnu platformu ili za agregatora.

Fizičke osobe koje na temelju ugovornog odnosa koji nije nastao sklapanjem ugovora o radu osobno obavljaju poslove za digitalnu radnu platformu ili za agregatora iz članka 221.c Zakona o radu smatraju se ostalim osobama koje rad obavljaju korištenjem digitalne radne platforme, ako se na takav ugovorni odnos ne mogu primijeniti zakonske pretpostavke o postojanju radnog odnosa propisane člankom 221.m Zakona o radu.

Prethodno navedene odredbe ne primjenjuju se na fizičke osobe koje se u smislu Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 186, 11. 7. 2019.) smatraju poslovnim korisnikom.

Koja su prava i obveze poslodavca?

Poslodavac, koji u organizaciji rada koristi digitalnu tehnologiju i infrastrukturu u okviru automatiziranog sustava upravljanja utemeljenog na algoritmima, obvezan je u skladu s odredbama Zakona o radu, radi ostvarivanja prava propisanih ovim ili drugim propisom:
1. upoznati radnika s organizacijom rada digitalne radne platforme i načinom donošenja odluka u automatiziranom sustavu upravljanja,
2. osigurati dostupnost i transparentnost podataka o radu koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi,
3. imenovati ovlaštenu osobu koja će nadzirati sigurnost i radno opterećenje rada radnika koji rad obavljaju korištenjem digitalnih radnih platformi,
4. imenovati ovlaštenu osobu koja povodom zahtjeva radnika provodi postupak preispitivanja odluka donesenih u automatiziranom sustavu upravljanja i koja o njima odlučuje,
5. osigurati mogućnost uspostave profesionalne komunikacije s ostalim radnicima i sudionicima poslovnog procesa te poslodavcem i ovlaštenim osobama poslodavca.

Prije početka rada koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme poslodavac je dužan omogućiti radniku da se upozna s načinom na koji će dodjeljivati poslove odnosno radne zadatke, nadzirati radnika te ocjenjivati njegov rad.

Također, prije početka rada koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme poslodavac je dužan omogućiti radniku da se upozna sa svim pravima iz radnog odnosa, a osobito informacijama vezanim za pristup poslovima i radnim zadacima, za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja i osposobljavanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće te naknada.

Ugovorom o radu iz članka 221.l Zakona o radu ugovara se obveza poslodavca da radniku dostavi prethodno navedene podatke.

Poslodavac je dužan na zahtjev radnika učiniti dostupnima podatke vezane uz ranije navedene obveze.

Isto tako, poslodavac je dužan, na zahtjev sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika te inspekcije u području rada, tijekom provođenja nadzora omogućiti dostupnost ranije spomenutih podataka.

Odredbe članka 221.h i članka 221.i Zakona o radu propisuju obvezu ljudskog nadzora u automatiziranom sustavu upravljanja, a ista je važna u dva segmenta obavljanja platformskog rada, i to radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika te vezano uz praćenje rada i odluka donesenih u takvom sustavu upravljanja.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da poslodavac ne smije dopustiti intenzitet rada koji ugrožava fizičko, odnosno mentalno zdravlje radnika koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme, te da radnik koji smatra da mu je zbog okolnosti nastalih takvim radom povrijeđeno pravo na sigurnost i zdravlje na radu, ima pravo zatražiti od poslodavca zaštitu svoga prava odnosno pisano obrazloženje i preispitivanje pojedine mjere ili odluke.

Slično tome, kada radnik smatra da mu je odlukom donesenom u automatiziranom sustavu upravljanja (npr. odlukom vezanom uz pristup radnim zadacima, odlukom o radnom vremenu, o mogućnosti napredovanja i osposobljavanja, odlukom vezanom uz obračun i isplatu plaće i naknada) povrijeđeno pravo iz radnog odnosa, ima pravo zatražiti od poslodavca zaštitu svojih prava, pisano obrazloženje i preispitivanje konkretne odluke.

Dakle, ako je radni odnos zasnovan između radnika i agregatora, tada opisane obveze ima agregator koji za digitalnu radnu platformu posreduje na tržištu. Stoga smo mišljenja da u ovom slučaju platforma mora svom posredniku na tržištu, koji je poslodavac radniku, omogućiti da ispunjava zakonske obveze poslodavca.

Na koji način će isto biti ugovoreno između platforme i agregatora, Zakon o radu ne uređuje, jer su u pitanju međusobni ugovorni odnosi dvaju gospodarskih subjekata povezanih poslovnom suradnjom.

Digitalna radna platforma i agregator, radi zaštite privatnosti radnika u skladu s člankom 29. Zakona o radu, pri obradi osobnih podataka ne smije:
1. obrađivati podatke o privatnim razgovorima,
2. obrađivati podatke o emocionalnom odnosno psihološkom stanju radnika,
3. obrađivati podatke o zdravlju radnika, osim u slučajevima predviđenim propisom o zaštiti osobnih podataka,
4. prikupljati osobne podatke u razdoblju u kojem radnik ne obavlja rad niti ga nudi.

Također, poslodavac je dužan, radi neometane profesionalne komunikacije odnosno povezivanja i razmjene informacija u poslovnom procesu s ostalim radnicima i sudionicima poslovnog procesa te poslodavcem i ovlaštenim osobama poslodavca, osobama koje kod njega obavljaju poslove osigurati mogućnost uspostave kontakata.

Radi omogućavanja neometane profesionalne komunikacije odnosno povezivanja i razmjene informacija u poslovnom procesu s ostalim radnicima i sudionicima poslovnog procesa te poslodavcem i ovlaštenim osobama poslodavca, člankom 221.k Zakona o radu propisana je dužnost digitalne radne platforme ili agregatora kao poslodavca da osobama koje kod njega obavljaju poslove osigura mogućnost uspostave kontakta.

Ovo stoga što su platformski radnici međusobno nepovezane fizičke osobe koje rade na različitim lokacijama, ali pritom za istog poslodavca, zbog koje je specifičnosti obavljanja posla njihova mogućnost kontakta s drugim takvim osobama (ostalim radnicima i sudionicima poslovnog procesa) te poslodavcem i ovlaštenim osobama poslodavca značajno otežana.

Pritom nije od značaja činjenica da radnik u obavljanju svog posla s ostalim osobama nema nikakve stvarne povezanosti, kao što navodite. Naime, upravo je smisao predmetne odredbe omogućiti radniku povezivanje s drugim radnicima i ostalim osobama kod poslodavca angažiranim u radu putem digitalne radne platforme, kako bi im se olakšalo ostvarivanje zajedničkih interesa vezanih uz zaštitu radničkih prava.

Na koji će način poslodavac ispuniti ovu obvezu Zakon o radu ne propisuje. Međutim, mišljenja smo da isti mora biti prikladan i predstavljati učinkovito sredstvo koje omogućuje sudjelovanje u zahtijevanoj komunikaciji svim navedenim osobama. Kao jedan od odgovarajućih načina osiguravanja mogućnosti profesionalne komunikacije s ostalim radnicima poslodavca mogla bi biti, primjerice, uključenost u WhatsApp grupu ili slične platforme u koje mogu biti uključene sve osobe na koje se odnosi zakonska obveza omogućavanja profesionalne komunikacije.

Kako je uređen rad radnika?

Odredbe članaka 221.a do 221.p Zakona o radu, koje uređuju rad putem digitalnih radnih platformi, stupile su na snagu 1. siječnja 2024. godine. U okviru tih odredbi uređen je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme.

Naime, člankom 221.l predviđene su dvije vrste ovih ugovora, i to kao „klasični“ ugovor o radu koji mora sadržavati propisane dodatne podatke predviđene stavkom 1. ovoga članka, te posebna vrsta ugovora o radu koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao tzv. rad po pozivu poslodavca, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada dozvoljen samo kod rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi i koji, pored svih predviđenih podataka, mora sadržavati još i određene dodatne podatke propisane stavkom 2. toga članka.

Od 1. siječnja 2024. godine ugovore o radu potrebno je uskladiti s novim zahtjevima zakonskih odredbi, s time da je za sve poslodavce koji rad obavljaju putem digitalnih radnih platformi prijelaznom zakonskom odredbom predviđeno i dodatno vrijeme od šest mjeseci u kojem mogu svoje poslovanje uskladiti s novim odredbama Zakona o radu.

Odredbama članaka 221.a do 221.p Zakona o radu uređena materija vezana za rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, na način da su definirani pojmovi i propisana posebna prava i obveze svih sudionika koji se aktivno pojavljuju pri obavljanju takvog rada, zajamčena je adekvatna razina zaštite prava i interesa radnika i drugih fizičkih osoba koji izvršavaju pojedinačne poslove putem toga novog oblika organizacije rada koji se razvio zahvaljujući napretku digitalne tehnologije.

Stoga, u pogledu pravnog uređenja radnih odnosa fizičkih osoba koje obavljaju poslove putem digitalnih radnih platformi (primjerice, “platformski radnici“ koji vrše dostavu hrane i sl.), ističemo da se sve ostale odredbe Zakona o radu jednako primjenjuju, odnosno vrijede i u slučaju ovoga novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi.

Radnik, npr. dostavljač, može biti u radnom odnosu bilo s digitalnom radnom platformom izravno bilo s agregatorom kao njezinim posrednikom na tržištu, a ugovori o radu kao takvi mogu se, uz poštivanje svih pozitivnih odredbi radnog prava, sklapati, kao i u svim ostalim slučajevima, na neodređeno ili određeno vrijeme te u punom odnosno nepunom radnom vremenu.

Novine koje donose zakonske odredbe, a koje su stupile na snagu od 1. siječnja 2024., tiču se, između ostalog, i obveznog sadržaja pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme, što uključuje i posebnu organizaciju rada u slučaju ugovaranja tzv. rada po pozivu poslodavca.

Tako, u skladu s člankom 221.l stavkom 1. Zakona o radu, ugovor o radu (“klasični“ ugovor) sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, kojim se između poslodavca i radnika ugovara rad korištenjem digitalne radne platforme, osim podataka iz članka 15. stavka 1. točaka 1. do 11. Zakona o radu, mora sadržavati i dodatne podatke o:
1. načinu dodjele poslova, radnih zadataka i uputa za rad te ocjenjivanja rada prema određenim kriterijima,
2. načinu donošenja odluka vezanih za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće i naknade plaće,
3. obvezi poslodavca da informira radnika o osobi koja je kod poslodavca ovlaštena za nadzor praćenja rada u automatiziranom sustavu upravljanja,
4. elektroničkoj i drugoj opremi i sredstvima rada koji su potrebni za obavljanje posla,
5. mogućnosti za neometanu profesionalnu komunikaciju odnosno povezivanje i razmjenu informacija s ostalim radnicima i njihovim predstavnicima, poslodavcem te trećima u poslovnom procesu,
6. sredstvima rada za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, odnosno uporabi vlastitih sredstava rada radnika,
7. naknadi troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te amortizaciji troškova vlastitih vozila i druge opreme, ako ih koristi,
8. obvezi ugovaranja osiguranja od nesretnog slučaja i osiguranja od odgovornosti na teret poslodavca ako ugovorene poslove obavlja sudjelovanjem u prometu sredstvom koje se u smislu propisa o sigurnosti prometa na cestama smatra vozilom i koje ne podliježe obvezi registracije,
9. načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika,
10. načinu ostvarivanja prava na informiranje i sudjelovanje u odlučivanju.

S druge strane, novina u slučaju ugovaranja rada po pozivu poslodavca, propisana člankom 221.l stavkom 2. Zakona o radu, koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao svojevrsna posebna vrsta ugovora o radu s klauzulom tzv. “rada po pozivu poslodavca“, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada koji zahtjeva sama narav platformskog posla, a koji je dozvoljen samo kod rada koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, pored svih gore propisanih podataka, morat će sadržavati još i dodatne podatke o:
1. promjenjivom rasporedu rada s obzirom na organizaciju radnog vremena radnika koja je u potpunosti ili uglavnom nepredvidiva,
2. referentnom razdoblju u danima i satima unutar kojeg poslodavac ima pravo zatražiti, a radnik ima dužnost obavljati posao,
3. najmanjem broju radnih sati unutar razdoblja iz točke 2. koje je poslodavac dužan platiti radniku, neovisno o tome je li zatražio od radnika obavljanje posla, osim ako je poslodavac zatražio obavljanje posla, a radnik ga je bez opravdanog razloga odbio obaviti,
4. pravu radnika da bez štetnih posljedica odbije radni zadatak, ako je obavijest o potrebi njegova izvršenja dana u roku unutar kojega ga nije moguće izvršiti,
5. roku u kojemu je moguć opoziv radnog zadatka koji je radnik prihvatio, čije neispunjenje daje radniku pravo na isplatu naknade plaće kao da je radio.

Pritom skrećemo pažnju, da se pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac.

U tom slučaju, Zakon o radu jamči radniku najmanji broj plaćenih radnih sati, bez obzira na stvaran efektivan rad, koji ne može biti ugovoren manje od pet sati tjedno.

Dakle, razlika između ugovora koji se sklapa temeljem članka 221.l stavka 1. i 221.l stavka 2. Zakona o radu je upravo obilježje predvidivog odnosno nepredvidivog obrasca rada.

U slučaju predvidivog obrasca rada, raspored radnog vremena radnika (početak i završetak radnog dana i tjedna) može se unaprijed odrediti na jedan od Zakonom o radu propisanih načina, što znači da ga može odrediti poslodavac svojom odlukom.

Kod ugovora koji se sklapa kao ugovor s nepredvidivim obrascem rada te se ugovara rad po pozivu, poslodavac i radnik ugovaraju referentno razdoblje u kojem poslodavac može od radnika zatražiti obavljanje posla i radnik ga je dužan obaviti. Međutim, odluku o pozivu na obavljanje posla, odnosno samo vrijeme obavljanja posla unutar ugovorenog referentnog razdoblja, određuje poslodavac.

Vrijeme između obavljanja posla, s obzirom na specifičnost takve vrste ugovora o radu, može se, ali i ne mora ugovarati kao vrijeme pripravnosti. Navedeno ovisi o volji ugovornih strana kod sklapanja takve vrste ugovora o radu.

Kod ugovaranja referentnog razdoblja, kao i kod samog obavljanja posla po pozivu, poslodavac mora voditi računa da su radniku osigurani svi odmori na način i u trajanju određenima Zakonom o radu.

Uplatu doprinosa za obvezna osiguranja poslodavac vrši u skladu s poreznim propisima.

Radno vrijeme platformskih radnika

Definicija radnog vremena, propisana odredbama članka 60. Zakona o radu, vrijedi i za rad koji se obavlja putem digitalne radne platforme. U skladu s tim, pod radnim se vremenom podrazumijeva vrijeme u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (dakle, uključuje redovan rad i dežurstvo).

S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

U potonjem slučaju, samo će se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatrati radnim vremenom.

Pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac.

Slijedom navedenog, proizlazi da „računanje“ radnog vremena ovisi prije svega o vrsti ugovora o radu kojeg sklapaju platforma ili agregator kao poslodavac s radnikom.

Drugim riječima, moguće je sklopiti ugovor prema članku 221.l stavku 1. (kod kojega se radno vrijeme računa od prijave do odjave iz aplikacije) ili ugovor prema članku 221.l stavku 2. (kod kojega se promatraju pojedinačni radni zadaci, svaki računajući od prihvata zadatka do završetka dostave hrane /taxi vožnje).

Po pitanju korištenja instituta pripravnosti, mišljenje ministarstva rada je da će se u slučaju ugovaranja rada po pozivu vrijeme između dostava moći urediti kao vrijeme pripravnosti.

Dakle, o načinu ugovaranja ovisit će radi li se o radnom vremenu (za koje postoji obveza poslodavca za isplatom plaće radniku) ili o pripravnosti (za koju radnik ima pravo samo na naknadu).

Također, skrećemo pažnju da je poslodavac u svakom slučaju dužan radniku omogućiti korištenje prava na minimalne odmore (dnevni, tjedni, godišnji) u utvrđenom opsegu.

Pretpostavka postojanja radnog odnosa u radu korištenjem digitalne radne platforme

Člankom 221.m Zakona o radu propisano je da u slučaju kada digitalna radna platforma ili agregator s fizičkom osobom sklopi ugovor za obavljanje posla korištenjem digitalne radne platforme, koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti digitalne radne platforme ili agregatora, ima obilježja posla za koji se inače zasniva radni odnos, tada će se smatrati da je ta digitalna radna platforma ili taj agregator, kao poslodavac s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako se ne dokaže suprotno.

Zakonske odredbe nastavno navode činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje radnog odnosa, a radi se o sljedećima:
1. osobno obavljanje naplatnog posla,
2. davanje naloga i uputa za obavljanje posla fizičkoj osobi, u okvirima organizacije rada i subordinacije posla,
3. ograničavanje slobode odbijanja izvršavanja naloga ili njezino uvjetovanje zapriječenim sankcijama ili drugim mjerama,
4. pobliže određivanje vremena, mjesta i načina obavljanja posla fizičkoj osobi, neovisno o tome koristi li vlastita sredstva rada,
5. nadziranje obavljanja posla i praćenje učinaka fizičke osobe, radi ocjene njezina rada te mogućnosti napredovanja,
6. zabrana sklapanja poslova za svoj ili tuđi račun korištenjem usluga drugih platformi.

Iz navedenog proizlazi da se radi o individualnom pristupu predmetnoj materiji, sukladno kojem će se u svakom pojedinačnom slučaju ocjenjivati jesu li ključni elementi radnog odnosa prisutni.

Drugim riječima, da bi se ova zakonska pretpostavka aktivirala, u praksi će biti mogući slučajevi ispunjenja svih činjenica, samo nekih ili čak samo jedne činjenice.

Smisao navedenih činjenica je ukazati na potrebu razlikovanja osobe koja je u radnom odnosu od samozaposlene osobe, a sa svrhom sprječavanja pojave tzv. lažne samozaposlenosti i time omogućavanja osobi koja je radno angažirana u platformskom radu da zaista i ostvari prava iz radnog odnosa.

Prijava isplate primitaka po osnovi rada putem digitalnih radnih platformi (Obrazac JOPPD)

Radi primjene odredaba Zakona o radu prilagođen je Pravilnik o porezu na dohodak u dijelu izvješćivanja o isplatama primitaka na osnovu rada putem digitalnih radnih platformi u Obrascu JOPPD, odnosno dopunjeni su prilozi 1. i 3. Obrasca JOPPD.

Prilog 1. Obrasca JOPPD, koji se odnosi na podnositelje izvješća, proširuje se za još jednu oznaku, oznaku 14., koja se odnosi na Poslodavca digitalnu radnu platformu ili agregatora. Time se obvezuje poslodavca digitalnu radnu platformu ili agregatora da sve isplate primitaka primateljima – platformskim radnicima po osnovi rada (dohodak od nesamostalnog rada, drugi dohodak) na Obrascu JOPPD podnosi s oznakom 14.

Nadalje, propisuje se nova oznaka primitka u Prilogu 3. Obrasca JOPPD 4057 Primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak po osnovi rada putem digitalnih radnih platformi kojom se iskazuju oporezivi primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak po osnovi rada putem digitalnih radnih platformi.

Time se digitalnim radnim platformama, koje su dužne izvršiti provjeru putem sustava ePorezna, omogućuje uvid o stanju isplaćenih primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak koji je fizička osoba kojoj dodjeljuje posao ostvarila radom putem digitalnih radnih platformi.

Na taj način, razmjenom podataka nadležnih tijela kontrolira se eventualno postojanje ugovornog odnosa za fizičku osobu koja je radom putem digitalnih radnih platformi u pojedinom kvartalu kalendarske godine ostvarila primitak veći od 60% bruto iznosa tri mjesečne minimalne plaće.

Naime, ako digitalna radna platforma ili agregator na temelju izvršene provjere utvrdi da je primitak za obavljeni rad fizičke osobe u pojedinom kvartalu kalendarske godine veći od limitirane visine od 60% bruto iznosa tri mjesečne minimalne plaće, fizička osoba kod tog poslodavca više ne može posao obavljati na temelju ugovora o djelu ili drugog obveznopravnog ugovora već samo na temelju sklopljenog ugovora o radu.

Umjesto zaključka, podsjetnik

Zakonski okvir je uspostavljen zadnjim izmjenama radnog zakonodavstva, odnosno Zakona o radu, koji je stupio na snagu 14. lipnja 2023. godine., s tim da je dio o uređenju rada digitalnih radnih platformi stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine, kako bi se ostavilo dovoljno vremena za prilagodbu.

Dakle, od 1. siječnja 2024. godine ugovore o radu potrebno je uskladiti s novim zahtjevima zakonskih odredbi, s time da je za sve poslodavce koji rad obavljaju putem digitalnih radnih platformi prijelaznom zakonskom odredbom predviđeno i dodatno vrijeme od šest mjeseci u kojem mogu svoje poslovanje uskladiti s novim odredbama Zakona o radu.

U Republici Hrvatskoj je osnovan i prvi sindikat radnika digitalnih platformi (SRDP) koji okuplja radnike koji rade na digitalnim platformama.

Ivan VIDAS, mag. oec.

Izvori:
1. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23)
2. https://uznr.mrms.hr/prijava-isplate-primitaka-po-osnovi-rada-putem-digitalnih-radnih-platformi-obrazac-joppd/
3. https://uznr.mrms.hr/pravna-pretpostavka-postojanja-radnog-odnosa-cl-221-m/
4. https://uznr.mrms.hr/radni-odnos-u-platformskom-radu-i-radno-vrijeme-radnika/
5. https://uznr.mrms.hr/razlika-izmedu-ugovora-za-rad-po-pozivu-i-obicnog-ugovora-za-rad-putem-platforme/
6. https://uznr.mrms.hr/obvezni-sadrzaj-ugovora-o-radu-radnika-dostavljaca-vozaca/
7. https://uznr.mrms.hr/obveza-uspostave-kanala-za-profesionalnu-komunikaciju-cl-221-k/
8. https://uznr.mrms.hr/obveze-agregatora-vezano-za-ljudski-nadzor-u-okviru-automatiziranog-sustava-upravljanja-cl-221-h-i-cl-221-i/
9. https://uznr.mrms.hr/dostava-podataka-u-evidenciju-rada-koristenjem-digitalnih-radnih-platformi/
10. https://www.savjeti.hr/biznis/sto-su-digitalne-radne-platforme-i-sto-znaci-raditi-preko-njih/604